Danas imamo uređene crkvene objekte kojima se ponosimo

03.11.2018. Dolaskom u župu prije 32. godine, velečasni Gojislav Kovačić, primio se posla i zajedno sa svojim župljanima obnovio sve crkvene objekte kojima ova župa obiluje kao malo koja

Razgovarati s velečasnim Kovačićem uvijek je ugodno i na neki način privilegija, jer radi se o čovjeku koji na poseban način oko sebe širi pozitivnu energiju, a svaka izgovorena riječ ima svoju težinu. Dugogodišnji svećenički staž učinio ga je bliskim ljudima, bili oni njegovi župljani ili ne. Voli razgovarati, i zna se približiti čovjeku, što je veoma važno za svakog svećenika. I ono što je možda najvažnije u svemu, veoma je jednostavan i iskren čovjek. Rođen je u Brleniću pokraj Krašića gdje je imao prilike upoznati, slušati propovijedi i prisustvovati misama koje je vodio kardinal Stepinac, s kojim je i u rodbinskoj vezi. Kada govori o Stepincu preplavljen je emocijama, a riječi kojima ga opisuje su: jednostavan i Božji čovjek koji nikada nije pokazao na svom licu patnju ili bol. Kada je 1981. bio u posjeti Vatikanu na hodočašću koje je vodio jaskanski župnik Španić, a bio je zajedno s njima i kardinal Kuharić, imao je priliku razgovarati s papom Ivanom Pavlom II.
-Pitao me gdje sam rođen, priča vlč. Gojko, a ja sam mu rekao u župi Krašić. Papa se na čas zamislio, pa me upitao, " Jesi li poznavao mučenika Stepinca?" Ne samo poznavao, već i slušao njegove propovjedi, a i u rodbinskoj smo vezi. Kada sam mu to rekao, krenuo je razgovor. Dugo smo razgovarali, a on se tada zagledao u jednu točku i mirno gledao Siguran sam da je na neki način tada bio sa Stepincem.
Kako ste se vi osjećali?
- Uzvišeno i posebno. Kardinal Kuharić otišao je tamo malo dalje i kad je vidio da papa neuobičajeno dugo razgovara samnom, vratio se i pitao me o čemu smo razgovarali.
"Pitao me gdje sam rođen, pa kad sam mu rekao onda je papa želio čuti moje sjećanje na blaženog kardinala". I Kuharić je bio iskreno dirnut. Eto tako sam ja u životu imao sreću razgovarati sa svetim ljudima, Stepincem, Ivanom Pavlom II, ocem Antom Antićem koji mi je rekao sve što će mi se u životu dogoditi, a pa zar nije i kardinal Kuharić sveti čovjek?
Gdje je započela vaša svećenička služba?
-Mnogi se čude kad im kažem da sam bio i pomoćnik župniku Kadlecu u Jaski, a prva svećenička služba bila mi je 1971. u župi Prekrižje. Tamo sam proveo veliki dio svoje mladosti, punih 15, za mene lijepih godina u kojima sam puno toga naučio. Bila je to tada župa s 1800 stanovnika, dobrih, plemenitih i kulturnih ljudi koji su mnogo putovali, trgovali i prodavali sve ono čega su imali viška, čak po cijeloj Sloveniji. Ugodno su me iznenadili svojim ponašanjem, kulturom i inteligencijom. Zatim su počele odlaziti cijele obitelji. Najprije u Njemačku, a potom i Kanadu. Danas je tamo nešto preko 200 staraca.
Kada ste stigli u Petrovinu?
-U Petrovinu sam došao 1986. godine.
Što ste tu zatekli?
-Iskreno, jako zapuštenu župu. Crkveni objekti bili su u katastrofalno lošem stanju. Od župne crkve, pa do crkve u Volavju, kapele u Domagoviću, Novakima, Izimju, sve je bilo zapušteno i propalo.
I što ste tada učinili?
- Primio se posla zajedno sa svojim župljanima za koje moram reći da su divni i razumni ljudi koji su i sami bili svjesni da stanje u župi nije dobro. Zahvaljujući njima i nešto potpori države krenuli smo u obnovu. Trebalo je staviti nova krovišta, riješiti vlagu u temeljima, napraviti nove instalacije. Uveli smo centralna grijanja, stavili nove klupe, wc-e, fontanu za vodu u Volavju. Malo po malo sve smo uglavnom uredili. Danas su to uređeni objekti kojima se svi ponosimo. Evo završavamo i toranj župne crkve u Petrovini, prekrasno je uređena kapelica u Novakima. Izgradili smo i pastoralni centar ovdje u Petrovini, i to u samo u godinu dana. Tu smo smjestili župni caritas, a na katu je velika dvorana za razna događanja. Već je i župski zbor imao prvu probu u novom objektu. Zahvaljujem se ovom prilikom mojim župljanima koji su puni razumijevanja i pomažu najviše što mogu. Nekada kada je bilo više novaca, više smo i napravili. Sada je malo teško, ali oni i dalje pomažu. Ne bi vjerovali, ali većinu toga rješavam preko djece. Kažem im "Djeco recite doma roditeljima da bi trebalo to i to napraviti. I odmah akcija kreće". Djeca su ovdje divna. Žao mi je samo što se nešto nije učinilo da nedjeljom obitelj bude na okupu. Nije samo stvar u tome jeli se ide nedjeljom na misu. Mora obitelj imati jedan dan za sebe kada se djeca mogu razgovarati s roditeljima i roditelji s djecom. Obitelj je najvažnija i temelj je svakog društva. A što kao društvo činimo za tu obitelj? Ne treba baš sve raditi nedjeljom. Možemo si i u tjednu kupiti sve što nam treba. Moj je otac bio drvodjelac i preko tjedna je radio po cijele dane, ali nedjeljom smo bili svi zajedno na okupu, puno razgovarali i otac nas je savjetovao u svemu.

Vaša župa ima i poznato marijansko svetište?
-Prvi spomen crkve u Volavju bio je 1156., a ove crkve u Petrovini još ranije, 1091. godine. Najstarija je ovo župa u jaskanskom kraju. Nekada se prostirala od Tihočaja na sjeveru i Domagovića na jugu. I moj Brlenić je spadao u petrovačku župu, pa i Cvetković. U Volavje su nekada davno kao danas u Bistricu dolazili ljudi iz cijele Hrvatske, pa i iz Bosne. Posebno je to bilo drago svetište našim Ogulincima i ljudima iz Tounja koji su se dolazili moliti Majci Božjoj Snježnoj. Današnja škola u Volavju bila je crkvena zgrada i u njoj su boravili hodočasnici prilikom dolaska u Volavje, a kada tadašnji svećenik nije imao sredstava za njezino održavanje, pretvorena je u školu. Petrovina se u davna vremena zvala Biškupec, jer je bila u posjedu biskupa Dominika. Potom Veliko trgovište, a još prije toga ovaj kraj zvao se Gornje i Dolnje Volavje. Ovo ovdje je bilo Dolnje Volavje.
Župa se ponosi i svojim biskupom kojem ste podigli i spomenik.
-To mi je bila davna želja. Srećom naišao sam na jednog divnog čovjeka, Ivana Fabijanića, koji mi je puno pomogao da biskup Borković dobije spomenik u svom rodnom selu. Otišli smo do gradonačelnika Novosela, a on kao pametan i inteligentan čovjek odmah je podržao našu ideju. Hvala mu na svemu. Čujem da će i Karlovac podići spomenik Borkoviću, što me također jako veseli, jer radi se o župi svetog Josipa, a zna se da je na prijedlog biskupa Borkovića Hrvatski sabor proglasio sv. Josipa zaštitnikom Hrvatske.

Velika dvorana novog Pastoralnog centra u Petrovini

Jeste li zadovoljni suradnjom s Gradom i gradonačelnikom?
-Ja imam dobru suradnju sa svima, a posebno s gradonačelnikom. On ima puno razumijevanja za sve naše potrebe, ali ne može baš svima ugoditi, a svi nešto traže. Mislim da su ljudi pametno birali kada su njega izabrali za gradonačelnika.
Što biste još voljeli napraviti za svoju župu?
-Sada mi je najvažnije da završimo uređenje tornja na crkvi u Petrovini. Moramo riješiti vlagu u crkvi Majke Božje Volavske. Nadam se da ćemo vrlo brzo urediti fasadu na novom pastoralnom centru. Još mi je velika želja da napravimo parkiralište koje nam jako nedostaje, ne samo za potrebe crkve već i cijele Petrovine.
Evo prilike za gradonačelnika da opet pomogne.
- Već smo i o tome razgovarali i obećao je da ćemo i to napraviti čim bude prilika i kada se nađe nešto novaca. Ja mu vjerujem i nadam se da će i to biti u bližoj budućnosti.
A što će onda raditi vaš nasljednik?
- O, imat će što raditi samo ako će htjeti. Uvijek se ima što raditi samo ako čovjek želi raditi.

Ivica Krčelić

TAGOVI | Župa Petrovina

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!