Dolazak u nepoznato!

25.04.2017. U Novakima je nedavno ponovo proradio restoran Mozart koji sada vodi rumunjska obitelj Mitric. Ovo je priča o njima

Ilie Mitric (lijevo) objašnjava svoj životni put

Prilikom dolaska u bilo koju zemlju u kojoj želite nastaviti život, na početku nikome nije lako. Dokaz toj tvrdnji su vlastita iskustva i brojni primjeri osoba s kojima sam razgovarao o toj novoj životnoj situaciji. Sjećam se 1967. godine i našeg obiteljskog odlaska u Njemačku gdje je otac bio na privremenom radu. Nakon par mjeseci već smo imali i papire za odlazak u Kanadu i večer prije putovanja pismo iz domovine nas je odvratilo. Za vrijeme Domovinskog rata u zimskim mjesecima 1992. dobio sam privremenu dozvolu da odem na sedam dana u Njemačku na probu jednog našeg niže razrednog nogometnog kluba. Otišao sam i prošao probu i dobio stan, ali sam odustao i vratio se u obranu domovine. Drugu priliku nakon par godina i završetka domovinskog rata nisam dobio. Ta su mi iskustva bila dovoljna da upoznam život u inozemstvu. Ovaj uvod sam posvetio svakom čitatelju da shvati kako je na početku. Kreće se od nule. Takvu je situaciju dolaskom u Hrvatsku prošla i rumunjska obitelj Mitric koja je doselila u naš kraj. Njihov je put bio pun neizvjesnosti, prilagodbe ali i velike želje za uspjehom. Jesu li uspjeli tek će pokazati vrijeme koje je pred njima. 

Elena Mitric

Kako je sve počelo!
Nakon dijela života kojeg su proveli u Rumunjskoj i promjena koje su mnogima donijele brige kako preživjeti, Ilie Mitric (rođen 24. srpnja 1970. u Avrameni Adaseni, blizu većeg grada Botosani) je po nekim saznanjima i pričanjima poznanika odlučio pokušati kruh zarađivati u nekoj novoj državi. Njegovo mjesto i bliži veći grad Botosani nalazi se u blizini granice s Moldavijom. Odlučio se za Hrvatsku i dana 1. srpnja 1997. je i doputovao u našu zemlju. U rođenoj domovini je završio krojačku školu i radio u kući mode i to daleko od svojeg mjesta. Posao je imao u gradu Resita blizu Timisoara (Temišvar), koji se nalazi skroz na drugoj strani, u blizini granice sa Srbijom. Godine 1990./91. odslužio je vojsku u kojoj se nalazio u blizini mađarske granice, gdje je bio kuhar. Zanimljivo je da ga je kuharstvo zanimalo od malena. Po povratku se oženio Elenom koja je iz istog mjesta kao i Ilie.

Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović je primila Mariana Cipriana Mitrica

Poslije pada Nicolae Ceausescua 1989. život je u Rumunjskoj postao još teži, iako je i u njegovo vrijeme bio jako težak. Naročito se to osjetilo u tekstilnoj industriji u kojoj je radio Ilie. Nije mu preostalo ništa nego da posluša prijatelja koji mu je preporučio Hrvatsku. Ovom prilikom se zahvaljuje Ankici i Josipu Lončar iz Karlovca koji su Iliu preporučili Hrvatsku, posao i puno mu pomogli da se snađe u novoj državi. Ostavlja četvero braće i dvije sestre koji u Rumunjskoj i dalje žive, a roditelji, otac Ilie i majka Anica su im pokojni, te kreće u novu avanturu. Pamti i prvi dolazak u Zagreb i rad na građevini, a supruga je s dva sina ostala u Rumunjskoj i radila u bolnici. Kad je stariji desetogodišnji sin Bogdan Julijan nesretno preminuo obitelj je zadesila velika nesreća od koje se i u današnje vrijeme teško oporavljaju. Mlađi sin Marian Cipriani je tada imao tek dvije godine i u sadašnje vrijeme se odlično prilagodio životu u Hrvatskoj. Poslije te tragedije supruga Elena i mlađi sin dolaze da život nastave u Hrvatskoj. Doselili su u Goricu Svetojansku kod Petra Škacana, gdje Ilie četiri godine radi kod njega u Šumskom dvoru. Supruga Elena je posao pronalazila povremeno. Zanimljivo je i da se Elenina sestra Valerija udala u Ivančiće za Željka Kazića, gdje je nastavila život uz svoju obitelj.
Rad u kuharstvu!
Posebno lijepe dane rada, Ilie pamti u „Klubu 44“ u Jastrebarskom čiji je vlasnik bio moj školski kolega Nikola Rajnović (18. 1. 1960. – 15. 4. 2011.). Prilikom razgovora o Nikoli, Ilie se s radošću sjeća Nikoline supruge i djece za koju ima samo riječi pohvala. U „Klubu 44“ Ilie provodi šest godina i mnogi ga pamte kao odličnog kuhara i mentora mnogim mladim naučnicima među kojima je bila i Sandra Beška (udata Bartek). Nakon smrti Nikole Rajnovića, „Klub 44“ u Jastrebarskom preuzima novi gazda, a Ilie odlazi raditi u bistro i pečenjaru Skeja u Kalinovicu. Za to se vrijeme Ilie sa suprugom i sinom dovoljno prilagodio načinu života u Hrvatskoj i odlučuju se za poslom u vlastitom najmu. Ilie kaže da je naš jezik dosta teško naučio, jer je prvo učio ruski, a i njihov rumunjski jezik je dosta zahtjevan. Posebno su Ilie i Elena ponosni na 17 godišnjeg sina Mariana Cipriana koji je polaznik treće godine I. tehničke škole Tesla, u Zagrebu. Osim što redovito kao učenik ide po natjecanjima iz fizike i matematike, već ima i svojih nekih projekata. Kao odličnog i perspektivnog učenika početkom travnja ove godine primila ga je i predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović.

Bistro Mozart

Mozart otvoren zbog želje za samostalnošću Ilie!
Nekadašnji ugostiteljski objekt Mozart u Novakima Petrovinskim vlasništvo je gospodina Franje Katovčića i osobe koja je odavno imala viziju jednog takvog objekta još za vrijeme boravka i rada i Švicarskoj. Upravo mu je trebala jedna ovakva osoba poput Ilie, ali i Elene i konobara Mate Poje iz Karlovca, da preuzme i ponovno otvori ovaj predivan objekt. 

Radno vrijeme

Prilikom priprema za promociju knjige „Novaki kroz ljude i vjeru“ krajem veljače ove godine imao sam prilike upoznati Ilie i Elenu koji su se odmah priključili pripremama. Samo par dana kasnije uslijedilo je i službeno otvorenje na kojem je bio i rumunjski veleposlanik. 

Prekrasna terasa

Nisam nazočio otvorenju zbog ranije dogovorenih obaveza, ali sam imao priliku saznati da je bilo prekrasno i da su svi kućama otišli s zadovoljstvom i preporukom da u Mozart treba dolaziti češće. Osoblje će vas primiti posebno i ljubazno, cijene su povoljne, postoji mogućnost dogovora oko svih vrsta proslava i prilagodbe potrebnog prostora. Posluga je odlična, a Ilie priprema specijalitete od kojih ću navesti „Sarmu na rumunjski“, „Ciorba de burta“ i mnoge druge. Ilie mi je rekao da u današnje vrijeme u Hrvatskoj živi oko 750 Rumunja, a dodao bih da je ovo vjerojatno prvi restoran kojeg drži jedna osoba iz Rumunjske i to u našem kraju i gradu Jastrebarsko.

Unutrašnja dvorana objekta

 Družeći se s Iliem, njegovom suprugom Elenom i sinom Marianom Ciprianom saznao sam ove podatke koje Vam prenosim jer sam uvidio da u našoj domovini rade s ljubavlju i velikim zadovoljstvom. Na nama je samo da im poželimo svaku sreću i da naš Mozart i kraj promoviramo na način koji svi to želimo, a gosti su ti koji će dati ocjenu i daljnju preporuku, što može samo koristiti našem gradu zbog posjeta prolaznika ili turista koji imaju namjeru obići naš grad u jednom danu i uživati u gastronomiji na jedan novi način. 

Ilie se najbolje osjeća u kuhinji
Elena je uvijek spremna za svaki rad u ugostiteljstvu

Za zemlju Rumunjsku još mogu samo dodati podatak da sam ju imao priliku upoznati kao planinar i pritom sam se iznenadio prirodnim ljepotama koje sam vidio u toj zemlji, od 3. do 7.  lipnja 1998., kad sam se sa skupinom planinara iz Hrvatske popeo na vrh Pellage (2509 metara) u Nacionalnom parku Retezat u južnim Karpatima. Riječ Retezat na rumunjskom jeziku znači „odsječen“, a fondacija 7 svjetskih čuda predložila je Retezat za novo čudo svijeta. Ova planina zove se još i „zemljom plavih očiju“ te predstavlja jedan od najvećih planinskih masiva u Rumunjskoj. Tu planinu Retezat neki nazivaju i „Transilvanijske Alpe“ te je ujedno i prva planina koja je proglašena nacionalnim parkom u Rumunjskoj. 
 Jedna četvrtina planine je viša od 1800 metara nadmorske visine. 

Mjesto za goste u posebnim prilikama
Objekt ima mogućnost korištenja dvije dvorane i prostor za kafić

Nacionalni park je bogat jezerima i vodopadima uz koje smo i prolazili prilikom uspona i obilaska i pokriva oko 500 kvadratnih kilometara. Nama je par dana bilo premalo da sve to vidimo, ali jedan lijepi dio koji smo doživjeli će nam uvijek biti u sjećanju, kao i posebne planinarske oznake koje se razlikuju od naših. Nacionalni park Retezat je u blizini grada Resita, ispod Temišvara gdje je nekad upravo radio naš današnji sugrađanin Jastrebarskog, Ilie Mitric koji je svojim dolaskom i znanjem ipak obogatio naš kraj. Da ova priča ne bi ostala samo priča, uvjerite se sami svojim dolaskom u Novake Petrovinske gdje trebate kušati specijalitete koje priprema Ilie i poslužuje Vas osoblje koje s njim radi svakodnevno.
Za ovu priču sam koristio fotografije školskog kolege i prijatelja Zlatka Beške iz Novaka Petrovinskih.

Zdenko Vuković Cena

TAGOVI | Bistro Mozart

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!