Jaskanska kupališta

01.10.2013. Ovo je priča o jaskanskim kupalištima s početka i sredine prošlog stoljeća na kojima su mladi u našem gradu tada rado provodili vrijeme kupajući se i zabavljajući

Kupači pred kabinama na kupališta kod Šujsterovog mlina, 19. 7. 1936. Drugi slijeva stoji Mirko Kos, treća slijeva mlinarova žena, šesti slijeva Vlado Lehpamer

Nekadašnja zbivanja u našem gradu i okolnim mjestima ne samo da su prošlost, već su i mnoga zanimljiva saznanja iz naše povijesti. Gotovo da i nema obitelji u Jastrebarskom koja nije na neki način povezana s nekadašnjim događajima i razvojem našega tadašnjeg mjesta i današnjeg grada. Ovu priču posvetio sam ondašnjim druženjima i okupljanjima oko kupališta u Jastrebarskom na kojima su se sastajale mnoge generacije jaskanskih naraštaja. Valja se ovdje prije svega prisjetiti vremena kad je skoro svako mjesto u bivšem kotaru i kasnije općini Jastrebarsko imalo svoje omiljeno kupalište. Mladi su se kupali na potoku u Cvetkoviću, Domagoviću,  Žumberku, Jaski i širem područja oko Jastrebarskog, a u Svetojanskim Toplicama je bio bazen koji je i danas u upotrebi. Valja se vratiti malo i u povijest. Austro-Ugarska krajem 19. i početkom 20. stoljeća, nakon dvadeset godina banovanja smjenjuju Khuena Hedervarija i odmah se u Hrvatskoj otvaraju nove stranice života. Početkom dvadesetog stoljeća u Jastrebarskom su izlazile novine „Iskrena riječ“. U toj tiskovini pronašao sam podatak o kupalištu u Jaski. Te su novine izlazile u Jastrebarskom godinu dana, od kolovoza 1906. do kolovoza 1907., a nešto više o njima pisat ću u nekoj drugoj priči. Svakako je tu važno spomenuti vrijeme u kojem je glavnu riječ u Jastrebarskom vodio grof Stjepan Erdödy, oko kojeg se tada sve  vrtjelo. Bilo je to i vrijeme u kojem su tadašnji Jaskanci pokrenuli sportske aktivnosti, jer je te 1906. u Jastrebarskom osnovano Hrvatsko Sokolsko društvo. Godinama je Jastrebarsko bilo zanimljivo i mnogim prolaznicima kroz  mjesto i svratište (hotel) gdje su mogli prespavati. Postojala je čitaonica, HPD „Javor“ koje je osnovano davne 1875. godine. Jastrebarsko je bilo povezano i željezničkom prugom. Unatoč svim tim mogućnostima i promjenama mnogi su mještani odlazili trbuhom za kruhom u Ameriku, a samo par godina kasnije izbio je i Prvi svjetski rat. Pretpostavka je da je to kupalište u Jastrebarskom bilo u perivoju Erdödy gdje ga se kasnijih godina sjećaju stariji Jaskanci. Krajem tridesetih godina tadašnje je kupalište u perivoju Erdödy obnovila općina Jastrebarsko. Izvor mojih informacija su i ovaj puta bili Jaskanci koji se sjećaju tih vremena. Među njima su gospođa Ksenija Maljevac i gospodin Mirko Kos. Prilikom razgovora s njima uručene su mi i fotografije koje dokazuju tu tvrdnju. Gospođa Ksenija Maljevac je živjela u donjem donjoj Jaski i danas u poodmaklim godinama sjeća se tadašnjih zbivanja u parku Erdödy.

Fotografija iz sredine tridesetih godina prošloga stoljeća otkriva imena tadašnje omladine koja je tražila zabavu u parku i na kupalištu. Na slici sjede slijeva: Radoslav Rade, Sonja Hoksinger, Božica Bišćan, Blaženka Kralj, Blaženkina prijateljica, Milivoj Sečen (leži) i jedan od braće Čorak. Iznad njih čuče: Juraj Wintersteiger, drugi od braće Čorak, Đuka Čop i nepoznati. Iza svih u pozadini stoji moja sugovornica Ksenija Rakovski, udata Maljevac. Valja ovdje spomenuti i činjenicu da je gospođa Ksenija Maljevac majka tehničara na radio Jaski Dražena Maljevca. Ovo je samo jedan dio tadašnjih  Jaskanaca koji se imao priliku kupati na bazenu u parku Erdödy. Drugi svjetski rat je promijenio mnogo toga u mjestu. Za vrijeme rata je stradao i bazen kojem je bilo oštećeno dno. Sjećanja kažu da je bazen bio dužine i širine 25 x 12 m, a dubina oko 1,20 m. Nalazio se u kutu jezera uz cestu koja danas vodi u Črnilovec. Poslije rata je popravljen i osposobljen, a sjeverno od bazena je bilo i pet drvenih kabina.

Stoje slijeva: Vladimir Fabekovac, Mirko Smoković, Stjepan Maljevac čuče: Milan Šućura Babić, Branko Maljevac, Ivica Kazić

Istočno od bazena na poluotoku nalazio se drveni paviljon u kojem se prodavalo piće za osvježenje. Po gospodinu Mirku Kosu koji je za ovu priliku napravio i zanimljive nacrte toga jaskanskoga  kupališta svoj je dan za kupanje u njemu imala i vojska iz obližnjeg garnizona koji je u Jaski podignut par godina nakon Drugog svjetskog rata.  U takvom je stanju bazen održavan negdje do kraja pedesetih godina prošloga stoljeća

Skica bazena u parku Erdödy

Sve ostale dane koji nisu bili rezervirani za vojsku na bazenu su se kupali mještani Jaske, a red u parku održavali su i čuvari. Kasnijih godina čuvar parka Erdödy bio je i moj djed Petar Vuković i susjed Pavao  Krčelić. Bazen je imao tri filtera u kanalu koji su pročišćavali vodu. Voda je u bazen dolazila kanalom iz potoka koji je prolazio kroz Gović. Nakon pročišćavanja voda je u bazenu bila prekrasne zelene boje. Iz kanala se preko stepenica prelijevala u bazen. Ostala dva jaskanska kupališta za koje nam je nacrte također pripremio gospodin ing. Mirko Kos vezani su mlađe generacije Jaskanaca. Jaskanci iz srednjeg dijela Jaske kupali su se na potoku kod Bencetićevog mlina. Nažalost o tom kupalištu danas postoji malo podataka i tek je gospodin Vladimir Karas uspio s par fotografija zabilježiti ostatke mlina, ali ne i samog kupališta.

Ustava kod Bencetićevog mlina
Ostaci Bencetićevog mlina

Gornji dio Jaske je imao svoj prostor na kojem su mladi također pronalazili zanimaciju. Na trećem je kupalištu kod mlina Vađine na potoku Reka gospodin Mirko Kos proveo najviše vremena. Naravno, bilo mu je najbliže po stanovanju.

Kupalište kod Šujstera/Vađine

Iz današnje perspektive valja svakako pogledati fotografije koje sam prikupio  kod gospodina Mirka i sve je jasno. Uz veći bazen postojao je i manji dječji, kabine, sjenica za odmor, simpatični i privlačni mostići, odskočna daska, zelenilo u kojem se moglo uživati u hladovini. Uz bazen je s jedne strane bila ograda i klupe za sjedenje, a s druge mlin s mlinskim kotačem i pilana. Bazeni su imali betonirane strane i dno. Zaštitna rešetka na potoku s gornje strane nije dozvoljavala ulazak mulja i ostalog smeća u bazen. Taj je mlin najprije bio u vlasništvu obitelji Šujster. Đuro Šujster je bio poznati jaskanski obrtnik i otac Franje i Stjepana. Franjo Šujster je bio bivši  jaskanski nogometaš, a Stjepan pak poznati jaskanski planinar. Zanimljivo je da se prilikom dolaska na bazen naplaćivala i ulaznina koju je sakupljala mlinarova žena.

Bazen za djecu 1933./1934. na kupalištu kod Šujsterovog mlina. Treći s desna je Mirko Kos.

Narednih godina Obitelj Šujster je mlin prodala obitelji Vađina iz Vranovdola. Nakon toga generacije koje slijede s razlogom pričaju o Vađininom mlinu. 

1942. na ogradi slijeva sjede: Mira Butković, Mirko Kos, Čedo Vrbos (okrenut leđima)

Zanimljivost tog kupališta je i da je radio jedno vrijeme tijekom Drugog svjetskog rata dok je ratna situacija to dozvoljavala. Odmakom godina i dolaskom mlađih naraštaja starim se zapisima i vrijednim fotografijama nažalost pomalo gubi trag i na taj način ostajemo bez jednog važnog dijela naše povijesti i događaja naših predaka koji su na svoj način stvarali i gradili ovo što mi imamo danas u nekom drugom obliku. Umjetničku sliku koju posjeduje obitelj Vađina je jedini dokaz nekadašnjeg mlina i mostića iz prošlih vremena njihovog vlasništva, a fotografirao ju je gospodin Vladimir Karas.

Jedina uspomena obitelji Vađina je ovo umjetničko djelo

Prestankom rada mlinova i korištenja rijeka nestala su i ta stara jaskanska kupališta, a Jaskanci osvježenje pronalaze na starom bazenu u Toplicama (Sveta Jana). Nakon Domovinskog rata na novoizgrađenom bazenu među svetojanskim bregima otvorena je nova stranica kupanja u jaskanskom kraju. Tada je ostvaren san mnogih Jaskanaca. Ljetna događanja u prekrasnim prirodnim pogledima i okolišu privlačila su u naš kraj Zagrepčane, Karlovčane i mnoge druge posjetitelje iz Lijepe naše. Par godina nakon toga sve je ponovo stalo...i danas nažalost opet nemamo ništa osim starog neuništivog bazena u Toplicama.
Zdenko Vuković Cena

TAGOVI | Jastrebarsko

Marketing

Kolumne

Galerije

Video vijesti

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!