Jastrebarsko između dva svjetska rata

05.02.2014. Ovo je priča o Jaski nakon vlastelina Erdödya koji su u našem gradu stolovali preko četiri stotine godina

Društveni događaj u Jastrebarskom

Da bi mogao objaviti ovu priču prikupio sam mnogobrojne fotografije i dostupnu literaturu od mojih sugrađana Jaskanaca koji su to naslijedili od svoje obitelji te članova ogranka Matice hrvatske u Jastrebarskom čiji sam i ja član. Priča je zanimljiva iz razloga da Vam približi život u Jastrebarskom nakon vlastelina Erdödya. Obitelj Erdödy u Jastrebarskom se zadržala preko četiri stotine godina. 

Jastrebarska omladina 1923. Stoje s desna na lijevo: predsjednik Ivan Kos, Cebić, Milan Wintersteiger, Marko Tandarić, Ivan Butković, Drago Korbić i drugi.

 Bilo je to jedno razdoblje u kojem su tadašnji vladari i zemljišni posjednici ostavili veliki trag. Neki od njih su Jaskancima ostali u ružnom, a neki u lijepom sjećanju. U lijepom je sjećanju svakako ostao grof Stjepan Erdödy koji je bio strastveni lovac. Povodom toga je često išao na safarije u Aziju i Afriku. Sa tih je putovanja donosio brojna sjemenja egzotičnih biljaka i pošumljavao park oko dvorca u Jastrebarskom. Uz to je imao i brojne eksponate ptica močvarica, rogova i prepariranih životinja. Završetkom Prvog svjetskog rata i osnivanjem kraljevine SHS (1918.) na ovim našim prostorima dolazi do promjena.

Jaskanski samostan

 Četiri godine kasnije u Jastrebarskom umire Stjepan Erdödy de Monyorókerék et Monoszló (10. 11. 1848. – 8. 9.1922.). Stjepan je imao bratića Gyulu, čiji je sin grof Lajos Erdödy (1890. -1926.) naslijedio vlastelinstvo u Jastrebarskom (obitelj Erdödy u vlasništvo je dvorca bila od 1519. do 1926.). Jaskanci su u toj novoj državi SHS krenuli drugim načinom života, razmišljanja i društvenih događanja. 

Aleksandar Ehrmann

Nasljednik dvorca Erdödy nije previše brinuo o dvorcu u Jastrebarskom i samo je razmišljao kako da ga se riješi. Godine 1926. dvorac u Jastrebarskom od Lajosa Erdődyja kupuje veleindustrijalac  Aleksandar Ehrmann. Cijelo imanje i lovište od 16. svibnja 1926. po sklopljenom kupoprodajnom ugovoru u Jastrebarskom  od tada je vlasništvo  Ehrmanna. 

Prostor dvorca Erdödy

Tijekom te četiri godine dvorac i unutrašnjost nisu bili održavani i već su tada bili pomalo zapušteni. Zajedno sa suprugom Dorom, Aleksandar je sanirao (rekonstrukcija krovišta) i obnovio dvorac  te uložio veću svotu novca. Na ostalom imanju u našem kraju ulaže u inkubatore za proizvodnju jaja, pokreće uzgoj kasačkih konja i njemačkih doga, obnavlja fond divljači i poribljavanja ribnjaka. Jedna investicija mu je bila i proizvodnja vina Mladina (nekada Jaska Vino).

Unutrašnjost dvorca

Narednih je trinaest godina dvorac  bio u vlasništvu obitelji Ehrmann.  U jednom je dijelu dvorca Ehrmann osnovao prirodoslovni muzej i otvorio ga za javnost (koristeći eksponate iz vremena grofa Erdödya). Ehrmann  je bio zaljubljenik u prirodu i planinarstvo te je u Jastrebarsko dovodio društvenu elitu, a znao je organizirati i lov za prijatelje i poslovne partnere.

Stepenice u jednom krilu dvorca

Ehrmann je bio Židov i živio je u to vrijeme u Zagrebu. Rođen je 14. rujna 1879. u Ukrajini (današnji zapadni dio Ukrajine). Preminuo je 13. travnja 1965. u Zagrebu. Njegova cijela obitelj bavila se drvnom industrijom. 

Lovačka soba

Bio je veliki dobrotvor i mnogima je pomagao. Određena je sredstva u više navrata donirao Katoličkoj pripomoći za izbjeglice u Jastrebarskom, Banovinskom odboru društva Crvenog križa Banovine Hrvatske, Narodnoj pomoći, mnogim zadrugama i društvima. Ehrmann je u Zagrebu kao Židov Drugi svjetski rat preživio samo zbog toga jer je bio počasni portugalski konzul.

U trgovini Kovačić 1929. Slijeva: supruga Josipa Kovačića, Zora Kos, Dragutin Ivanković, Ivan Kos i trgovački pomoćnik Na stolici sjedi: Josip Kovačić

Jastrebarsko je u blizini Zagreba i Karlovca i kao takvo je bilo zanimljivo mnogim prolaznicima, posjetiteljima, trgovcima i obrtnicima. U samom je mjestu upravo i bio poveći broj obrtnika i trgovaca, a neki veletrgovci su narednih godina i došli živjeti u ovaj vinorodni kraj.

Ivan Kos ispred trgovine 1936.

Svojim su dolaskom obogatili naš kraj i društveni život na mnogim poljima. Mnoge su jaskanske trgovine i obrti postale obiteljski slijed.

Činovnici kotara Jastrebarsko 1935. u dvorištu zgrade kotara Sjede slijeva: šumarski nadsavjetnik Biondić, Guteša, veterinar Majhofer, -. Stoje slijeva: šumar Kirin, -, Lekčević, Dragutin Lehpamer, dr. Branko Davila, pisarica Milica Gerovac, školski nadzornik Grozdanić, Huić, Ferdinand Rakovski

Političke stranke u Hrvatskoj su težile samostalnosti Hrvatske jer ih je povijest dobro naučila da se to mora kad-tad ostvariti. Ubojstvo Stjepana Radića i šestojanuarska diktatura 1929. kralja Aleksandra Karađorđevića još su više otežale taj san. U Jastrebarskom se sve to pratilo među intelektualcima i nastavilo živjeti u kraljevini Jugoslaviji. Početkom tridesetih godina svjetska gospodarska kriza naveliko se osjeća u cijeloj Jugoslaviji pa i u kotaru Jastrebarsko. Mnogi su pojedinci, a među njima ljudi iz jaskanskog kraja odlazili u prekomorske zemlje gdje su radili i živjeli. Godine 1936. dolazi do kraha drvne tvrtke i šumarije koja je usko surađivala s Ehrmannom i zbog toga je dvorac u Jastrebarskom prolazio jedno teško razdoblje.

Nadbiskup koadjutor dr. Alojzije Stepinac

Svaka je godina i dalje bila teška za običnog seljaka i radnika. Političke situacije su se ubrzano mijenjale i samo donosile novu neizvjesnost. Unatoč svim tim vremenima radišni i vrijedni ljudi među kojima su bili i Jaskanci stvarali su i željeli su osigurati lakši i ljepši život za svoje obitelji u narednim vremenima. Jaskanski dvorac je sve do godine 1939. i dalje bio u vlasništvu Aleksandra Ehrmanna koji je u Jastrebarsko sudjelovao u mnogim društvenim akcijama. Poznato je da je 1937. dvorac  u Jastrebarskom bio zanimljiv i Kaptolu koji ga je namjeravao kupiti za svoje potrebe i tom ga je prilikom pregledavao nadbiskup koadjutor Alojzije Stepinac. 

Ispred trgovine Janžić, prvi slijeva Dragutin Brezar

Kaptol se nije odlučio na kupnju dvorca Erdödy i dvije godine kasnije Ehrmann je imao poslovnih problema te 6. svibnja 1939. prodaje  zemljište na kojem je dvorac Zakladi Eduarda baruna Jelačića-Bužimskog iz Zagreba. Zakladi je trebalo prazno građevinsko zemljište na kojem bi se gradio objekt za dječji dom.  Dvorac  su planirali prodati na dražbi, ali kao građevinski materijal. U ugovoru je već pisalo i tko treba rušiti objekt (dvorac).

Jastrebarsko 1938.

Da bi se to spriječilo  Općinsko poglavarstvo Jastrebarskog  je otkupilo zemljište od Zaklade i odlučilo da bude dječji dom. Ehrmann se trudio da prije prodaje dvorca vrijedan inventar, eksponati i zapisi ostanu u Jastrebarskom. Tom je prilikom Hrvatskoj čitaonici u Jastrebarskom darovao poveći broj knjiga, a mnogi su eksponati nažalost završili u drugim muzejima jer su imali više razumijevanja.

Euharistijski kongres 1939.

Prostor u dvorca Erdödy od godine 1939. postaje dječji dom. Od te godine Maček se izborio za banovinu Hrvatsku, a euharistijski kongres sredinom kolovoza u to je vrijeme bio jaskanski najveći i najpoznatiji događaj za svakog čovjeka našeg kraja i šire okolice.

Jaska zimi

Jaskanci su i dalje živjeli skromno i u okviru svojih mogućnosti. Razmišljanja običnih ljudi kao i u današnja vremena su bila samo kako preživjeti i na koji način stvarati dobra za naredna vremena u kojima konačno treba očekivati zanimljiviji i napredniji život. Tehnologija se iz dana u dan sve više razvijala i pružala određene mogućnosti koje su trebale donijeti poboljšanja u cijelom svijetu, tadašnjoj državi, Jastrebarskom i svakom domaćinstvu. Napad Njemačke na Poljsku (1939.) ipak je zabrinuo sve u Europi, ali s nadom da se možda ne proširi do nas. 

U dvorištu obiteljske kuće Vlaisavljević, 18. kolovoza 1940. Slijeva: Ema Vlaisavljević, Mima i Ksenija Rakovski

Jaskanci su imali svojih svakodnevnih briga i nisu mogli niti pomišljati na ratne sukobe koji su se pojavili dvije godine kasnije. Život se i dalje odvijao u jednoj glavnoj ulici koja je bila puna obrtnika i trgovina. U toj je ulici i crkva Sv. Nikole gdje se narod sretao na misama, a društveno zabavni se život odvijao oko nogometa, vatrogasaca i utjecajnih intelektualaca kojih je u Jastrebarskom uvijek bilo. Posebne su radosti za najmlađe bile zime i radosti koje donosi do doba.

Talijanski vojnici u Jastrebarskom 1941. Smješteni po kućama

Ubrzo se i na našim prostorima dogodilo "crno razdoblje" Drugog svjetskog rata kad su preko noći nestajali neki imućni Jaskanci i Židovi. Poremetile su se sve vrijednosti i više se nije moglo stvarati, već je trebalo razmišljati kako sačuvati vlastiti život i obitelj. Sada je vrijeme kad su na vlasti neki drugi, tu su razne vojske i opasnosti da vas odvedu u nepoznato. U Jastrebarsko su došli Talijani koji su spavali po kućama i Jaskanci su ih morali prihvatiti.

Spaljena željeznička stanica u Jastrebarskom

Talijani su Jaskancima ostali u dobrom sjećanju jer nisu bili nasilni, ali je zbog njih Jastrebarsko napadano od partizana i događali su se ratni sukobi. Talijani su više bili zabavljači nego ratnici, ali su držali neke krajeve Hrvatske pod kontrolom. Prilikom jednog takvog napada u Jastrebarskom su partizani zapalili željezničku stanicu.

Talijanski orkestar na trgu u Jastrebarskom

U dvorcu Erdödy je bilo dječje prihvatilište. Tu su dovedena djeca iz Bosne koja su ostala bez roditelja i o njima su brinule određene osobe i liječnici. Posebno se prilikom liječenja te djece istaknuo kotarski liječnik u Jastrebarskom dr. Branko Davila. 

Jaskanci, 24. lipnja 1943.

Neki su se Jaskanci distancirali od ratnih zbivanja dok su im to prilike dopuštale. Pokušavali su na sve moguće načine ostati neutralni i nezainteresirani za borbu u bilo kojoj vojsci. Tražili su svoj mir  dolaskom na mise i druženjima u manjim skupinama na određenim i čudnim mjestima koja su manje bila zanimljiva raznim vojnim emisarima, doušnicima i borcima za svoja prava koja su na vidjelo izašla završetkom rata.

Dolazak Jaskanaca u crkvu

Kad su obični Jaskanci najmanje očekivali, vrebali su ih i pokupili iako se već naveliko osjećao kraj ratnih zbivanja. Tako su u nekoliko navrata mnogi Jaskanci čak i na sajmeni dan u Jastrebarskom bili uhapšeni i odvođeni u uniformu, a mnogi preživjeli Jaskanci se sjećaju da su i stariji ljudi morali kopati rovove kako bi se Jastrebarsko dobro utvrdilo.

Procesija na Tijelovo u Jastrebarskom 1943. U prvom redu slijeva: talijanski časnik, predstojnik kotara Jastrebarsko Filis, talijanski časnik, načelnik kotara Jastrebarsko Šintić, Fedor Kurpes. U drugom redu Ljubomir Novaković, u trećem redu Smoković, u četvrtom redu Ferdinand Rakovski

Po pričanju osoba koje su ta vremena prošla, Jastrebarsko je imalo par bunkera i bilo je ograđeno bodljikavom žicom.

Okupljanje Jaskanaca na 1. 1. 1944.

Izlazak iz tog ograđenog prostora bio je moguć samo dozvolom. Ako ste preživjeli i te zadnje godine i nadali se miru tek su ulaskom partizana 1945. u mjesto nastali problemi, optužbe, progoni, osude i strijeljanja. Tada su mnogi nevini ljudi koji nisu željeli u ratne sukobe bili prozvani bez razloga jer nisu sudjelovali u tjeranju okupatora.

Jastrebarsko 1945.

Dvorac Erdödy ratnih je godina bio dom mnoge djece iz Bosne i u tom su prihvatilištu mnoga djeca preživjela ratna zbivanja. Nažalost neka su djeca i umrla i dostojanstveno sahranjena na jaskanskom groblju. Mnogi su Jaskanci suosjećali s tom djecom i pružali im koliko su u tom trenutku mogli. Mještani Jastrebarskog su neku djecu odvodili u svoje kuće i prihvaćali ih kao vlastitu, a nekima su postali kumovi i nezaboravni prijatelji. Poslije završetka Drugog svjetskog rata Jastrebarsko je bilo dugo smatrano dječjim logorom, ali svjedočanstva preživjelih i objavljena literatura su to demantirala i Jastrebarsko je u sjećanje na tu nesretnu djecu sedamdesetih godina prošloga stoljeća nekoliko godina organiziralo Zbor pionira Jugoslavije.
Zdenko Vuković Cena

TAGOVI | dvorac Erdödy | Jastrebarsko

Marketing

Kolumne

Galerije

Video vijesti

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!