King ponovno u Jaski!

13.01.2017. Nakon 34 godine boravka u Kanadi Jastrebarsko je prošle godine posjetio Stjepan Kralj King nekadašnji igrač NK Jastreba kojem je naš grad ostao u lijepom sjećanju

Stjepan Kralj King

Život je u Jastrebarskom početkom sedamdesetih godina prošloga stoljeća izgledao sasvim drugačije nego u današnje vrijeme. Nekad su roditelji jedva dočekali noć da im se djeca vrate kući. Nakon školskih obaveza, djeca su na selu imala obavezu pomaganja roditeljima oko brojnih poslova i domaćih životinja koje su posjedovali. U mjestu Jastrebarsko su djeca zanimaciju tražila u igri i prirodi koja okružuje naš današnji grad. No, u današnje vrijeme djecu treba tjerati van jer su ih zarobili računala i pametni telefoni. Jednostavno i ne primjećuju što propuštaju, a kad im u sadašnje vrijeme pričate da su igračke izrađivane u prirodi, da se sanjkalo na svakom brijegu, a klizalo na svakoj zaleđenoj mlaki, smiju se. Sedamdesete godine u Jastrebarskom pamtimo i po nekim drugim licima kojih danas više nema, po nekadašnjim starim kućama, ali i po zanimanjem za sport. Početkom tih sedamdesetih godina u našem je tadašnjem mjestu nastao nogometni bum. Započeo se igrati mali nogomet, a skoro svako selo osniva svoj nogometni klub. Nogomet je bio i ostao narodni sport kojeg igraju svi, baš svi, oni koji znaju i oni koji ne znaju. Nema veze, bitno da su oko nogometnog terena, druženja, navijanja i rasprava. Sredinom sedamdesetih godina u naš je grad doselio Stjepan Kralj (rođ. 1954.), kojeg smo od milja zvali King. U Jastrebarsko je došao kod sestre Jelice Srednoselec jer mu je odavde bilo lakše studirati ekonomiju u Zagrebu.

Jaska sedamdesetih godina

Tko je Stjepan Kralj King?
Rodom je iz Klenovnika kod Varaždina. Osnovnu je školu pohađao u Klenovniku, a srednju u Varaždinu. Već u mladosti zanimao se za brojne sportove. Kao junior je nogomet igrao u „Slobodi“ iz Varaždina. U tom je gradu postojala mogućnost bavljenja više sportova i Stjepan je krenuo u borilački sport. Izabrao je karate i treninge Karate kluba Varaždin, gdje se zadržao od 1969. do 1973. U tom je sportu nosioc crnog pojasa, a godine 1972. je bio vice šampion Hrvatske u svojoj kategoriji. Od godine 1973. do 1978. član je Karate kluba „Start“ iz Zagreba, čiji je vlasnik bio Stephan Lupino. U današnje vrijeme Stephan Lupino je jedan od najboljih fotografa u Hrvatskoj. Njegovo je pravo ime Ivica Lepen (rođen 28. travnja 1952. u Varaždinu). Osvajač je nekoliko naslova državnih prvaka, a 1972. je bio i neslužbeni sankukai svjetski prvak. Po odlasku iz Hrvatske u Rim, osniva karate klub te radi kao tjelohranitelj mnogih poznatih osoba. Godine 1978. odlazi u Englesku gdje studira engleski jezik, a godinu dana kasnije je već u SAD-u gdje radi kao tjelohranitelj i model. Pokušao se baviti i glumom, a ubrzo postaje i ekskluzivni model poznate fotografkinje Deborah Tubeville. Pet godina kasnije počinje sam fotografirati i već 1984. ima prvu samostalnu izložbu u New Yorku i umjetničko ime Stephan Lupino po kojem je poznat u svijetu. Nešto drugačiji, ali možda i sličan put je imao Stjepan Kralj King, koji je za vrijeme treniranja karatea u klubu kod Lupina živio u našem Jastrebarskom.

Stjepan Kralj i njegov prijatelj Nikola Šafarić

Sportski uspjeh u našem gradu!
Da ne bi morao svakodnevno daleko putovati, što je sredinom sedamdesetih prošloga stoljeća još uvijek bio veliki problem, Stjepan se doselio u Jastrebarsko. Njegova je sestra Jelica bila prodavačica novina. Starija generacija se sjeća gospođe Jelice i kioska koji se nalazio na Strossmayerovom trgu pri autobusnoj stanici. Ponekad ju je znao zamijeniti i brat Stjepan koji je odmah stekao mnoge prijatelje i uključio se u nogometna zbivanja našega mjesta. Boraveći dvije godine u našem Jastrebarskom (1975. – 1977.) ostavio je zapažen trag kao sportaš i osoba koje se svi rado sjećamo. Za njega bi se jednostavno mogli reći „Došao je tiho i ušao u legendu“. Bilo je to razdoblje kad su se u našem gradu igrali isključivo nogomet i rukomet, a svi ostali sportovi su bili u sjeni ili u povojima te sporedna zanimacija ili manje atraktivni za šire mase (šah, kuglanje, cestovne trke, stolni tenis, početni stadij motokrosa, tenisa, košarke i još nekih sportova). U našem je mjestu osim NK Jaska, djelovao i NK Jastreb (osnovan 1976.).

NK Jastreb 1977. Stoje slijeva: Nenad Krga, Zdravko Bastašić, Stjepan Mijočka, Stipe Bučar, Miroslav Nevajda, Zdravko Šoštar, Miroslav Bajić Čuče: Stjepan Kralj King, Janko Vuković, Stjepan Hrlić, Zdravko Begić, Zlatko Vulje, Miroslav Jolić

U tom su klubu većinom igrali igrači koji su juniorski staž završili u NK Jaska. Pošto zbog starijih igrača nisu odmah mogli izboriti mjesto u seniorskoj ekipi, natjecanje su nastavili u NK Jastreb. Toj je ekipi dobro došao i svaki igrač sa strane koji je želio pristupiti klubu. Jedan od takvih bio je i King koji se odlično snalazio na desnom krilu. Igrao je dopadljiv nogomet i često je znao biti strijelac pobjedonosnog gola. Zbog svojeg je ponašanja i igre odmah stekao brojne simpatije i prijatelje.

Ekipa Okićko Naselje III., 1977. Stoje slijeva: Marin Marinović, Boris Mačešić, Zdravko Šoštar, Željko Kovačević Čuče: Stjepan Kralj King, Franjo Šoštar, Stjepan Hrlić

Nekako je u to vrijeme bio jako popularan i mali nogomet. Moja sjećanja su da se godine 1977. igralo Drugo prvenstvo Jaske u malom nogometu. Jedna je grupa svoje utakmice igrala kao i prve 1976. na blatnjavom igralištu kod Osnovne škole „Ljubo Babić“. Iste te godine pri kraju godine je asfaltirano igralište kod Osnovne škole. Druga je grupa imala privilegiju i svoje utakmice odigravala na asfaltnom igralištu na „Centrali“. 

Ekipa Srednje škole Jastrebarsko I. Stoje slijeva: Zvonimir Priselac, Zlatko Jurak, Marijan Bosilj Čuče: Žarko Pavlić, Zdenko Vuković Cena, Zlatko Beška, Velimir Korak

Prvoplasirani su u dvije utakmice odlučili prvaka. U Južnoj grupi koja je svoje umijeće morala pokazati na blatu, prvo je mjesto osvojila ekipa Okićko Naselje III. Za tu su ekipu igrali: Boris Mačešić, Marin Marinović, Zdravko Šoštar, Željko Kovačević, Stjepan Kralj King, Franjo Šoštar i Stjepan Hrlić. Na „Centrali“ je prvo mjesto u sjevernoj grupi osvojila ekipa Srednje škole I. za koju su nastupali: Velimir Korak, Marijan Bosilj, Zvonimir Priselac, Zlatko Jurak, Žarko Pavlić, Zdenko Vuković Cena i Zlatko Beška. U finalnim utakmicama ekipa Srednje škole je pobijedila u obje utakmice. Za najboljeg je igrača prvenstva proglašen Franjo Šoštar, a najbolji strijelac prvenstva je bio Žarko Pavlić s 20 pogodaka. Stjepan Kralj King je bio drugi strijelac prvenstva, postigao je 14 golova, Zdravko Miljević iz ekipe Srednja škola II. 12 golova, a Zdenko Vuković Cena 11 golova. Nogometni teren je bio prostor na kojem smo se tih godina najbolje družili, sklapali prijateljstva, veselili se uspjesima, tugovali nakon poraza i pamtili jedni druge.

King ispred dvorca u parku Erdödy

Kingov odlazak!
Kako je došao u naše mjesto, tako je i otišao. Onako potiho, bez pozdrava s nogometašima i prijateljima. Posvetio se studiju, kojeg je završio, a 1979. odlazi na odsluženje JNA. Godine 1982. iz svojeg Klenovnika odlazi u Kanadu. Razlog njegovog odlaska „preko bare“ bila je supruga Irena. King se i tamo ubrzo snašao. Nogomet je igrao u hrvatskom klubu „Adria“ u Oshawi (Ošavi) kraj Toronta i to u regionalnoj ligi, a nakon toga je u klubu bio menadžer i predsjednik cijelog društva. Društvo njeguje folklor i sport (nogomet i boćanje), a osim toga King je društveno aktivan i u crkvenoj organizaciji. Za vrijeme Domovinskog rata je pratio sve događaje u našoj domovini i pomagao svojim angažmanom i donacijama. Godine 1999. sastavio je grupu investitora za kanadsku profesionalnu ligu. Kao pravi sportaš u Kanadi je pratio hokej, nogomet, košarku, bejzbol i golf, a od hrvatskih sportaša posebno je pratio nogometaše i skijaše. Rado se prisjeća vremena kad je gledao Boston i Chicago u NBA-u. U sadašnje vrijeme igra za svoju dušu golf, jedri po jezeru Ontario i posjeduje svoj čamac.

Ponovni susret s prijateljima, slijeva: Josip Košćak Čera, Zdenko Vuković Cena, Željko Kovačević, Stjepan Kralj King, Vladimir Krga, Darko Tomašević, Nikola Šafarić

Kingov povratak u Jastrebarsko!
Od godine 1982. kad je otišao nije bio u Hrvatskoj, a prošle godine sredinom mjeseca studenoga nazvao me telefonom naš Jaskanac, Darko Tomašević. Po pozivu me prvo upitao sjećam li se ja Kinga. Kad sam mu odgovorio da ga se dobro sjećam, Darko me je obavijestio da je King upravo u Jaski kod njega i da se raspitivao za mene. Darko je oženio njegovu nećakinju Božicu Bobu. Nakon što su me zamolili da pozovem još neke dečke s kojima je King igrao nogomet prilikom boravka u Jaski, našli smo se na piću i prisjećali nekadašnjih dana. Posebno je bilo simpatično kad je King počeo govoriti zagorski s američkim naglaskom.

U perivoju dvorca Erdödy, slijeva: Damir Severinac Bimbo, King, Marija (supruga prijatelja Nikole), Irena (supruga Stjepana Kralja Kinga), Alan Kralj

Ubrzo smo mu počeli nabrajati igrače, nekadašnje kafiće od kojih posebno pamti „Jastreb“ gdje su se često sastajali. Pamti centar Jaske i primjećuje da se dosta toga promijenilo. Tada počinje nabrajati: novinara Ivicu Tadića, Žarka Pavlića i njegovu suprugu Biserku Bibu (rođ. Horvat) s kojima je često išao na kavu u caffe „Maxim“. Malo zatim nabraja i osobe koje pamti iz nogometa: Marijana Bosilja, braću Jurak (Željko i Zlatko), Nikolu Bauera, Borisa Mačešića Šminku i još neke. 

Stjepan, Irena i Alan Kralj
Stjepan i Nikola pale lampaše ispred spomenika u Jastrebarskom

Drugi dan smo posvetili šetnji kroz naš park Erdödy, a tada je King došao u društvu supruge Irene, sina Alana, prijatelja Nikole i njegove supruge Marije. Društvo su mu pravili sinovi Darka Tomaševića, Igor i Tomislav sa svojom suprugom i malim sinčićem. Prilikom šetnje i razgovora prisjetili smo se divnih dana, sportskih trenutaka, popričali s nekim našim Jaskancima koji su Kinga upoznali ili ga se prisjetili. Slijedeći naš susret bio je 18. studenoga 2016. prilikom odavanja počasti gradu Vukovaru ispred našeg novo postavljenog spomenika žrtvama svih ratova.

Stipe i Stjepan

Tom prilikom King je imao prilike vidjeti i još jednog suigrača iz NK Jastreb i dobrog igrača malog nogometa iz sedamdesetih godina, a to je dogradonačelnik Stipe Bučar. Po „ponovnom“ upoznavanju ili bolje reći prepoznavanju, prvo su razmijenili nekoliko rečenica, fotografirali se za uspomenu i na brzinu dogovorili za kratki susret koje im trenutne životne prilike dozvoljavaju. U naš grad Jastrebarsko King je došao, naravno u posjet sestri Jelici i njezinoj obitelji. Uostalom, u mirovini je, i na turneji po Europi i Hrvatskoj do početka veljače, kad slijedi povratak u Kanadu.

Cena i King

Na kraju bih se zahvalio Kingu i sjećanju na sve nas i susretu koji nas obavezuje da i dalje ostajemo veliki prijatelji i naravno u kontaktu, a njemu želimo da se uvijek kad može navrati u njemu dragu Jasku koju nije nikad zaboravio. Nisu Jaskanci zaboravili niti Kinga koji će zauvijek ostati naš Kralj.

Zdenko Vuković Cena

TAGOVI | NK Jaska

Marketing

Kolumne

Galerije

Video vijesti

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!