03.07.2017. U subotu 10. lipnja ispred jaskanske osnovne škole okupila se generacija učenika od petog do osmog razreda 1971.-1975. Ovo je priča o njima
Prilikom jednog pića u našem omiljenom kafiću u Jastrebarskom tri člana školske generacije došla su na ideju da pokušaju okupiti generaciju učenika koja je nekoć polazila više razrede Osnovne škole u Jastrebarskom na dvije lokacije. Dok su niže razrede polazili još u zgradi na „Centrali“, peti i prvu polovicu šestog razreda su zajedno polazili kod stare škole u blizini crkve sv. Nikola biskupa, da bi drugo polugodište već preselili u novu školsku zgradu koje je s radom započela početkom 1973.
Službeno otvorenje je ipak uslijedilo na Dan Mladosti 25. svibnja 1973. Odlučili smo da ja počnem s istraživanjem i pronalaskom adresa svih naših školskih kolega od petog do osmog razreda. Neki su nas napustili u petom, neki u šestom, neki u sedmom, a dobar dio nas je išao zajedno sve do osmog razreda. Nije bilo lako pronaći mnoge koji su i širom svijeta, a djevojke su promijenile i prezimena. Poslije godine dana traganja, prikupljanja, kontaktiranja i dogovora odlučili smo da se ove godine 10. lipnja 2017. okupimo, družimo, zabavimo i podsjetimo na vremena za koja kažu da je najljepše godine u životu.
Nakon toga smo osnovali Inicijativni odbor koji se pobrinuo za prikupljanje informacija o prostoru održavanja, programu za koji smo željeli da se razlikuje od programa nekih generacija koje su se okupljale prije nas. Inicijativni su odbor sačinjavali Željka Rumora, Zlatko Beška i Zdenko Vuković Cena. Po kratkom dogovoru su predstavljene ideje koje je trebalo realizirati i na vrijeme pripremiti. U popratnom pismu su svi naši školske kolege i kolegice nakon telefonskog razgovora dobili točnu informaciju na koji način i gdje želimo uz pristupačne troškove pripremiti naš susret.
Po pristanku i pozitivnom odgovoru svaki je posebno napismeno dobio i kompletan program susreta.
Nakon jutarnje kave započelo je obilaženje grobova naših pokojnih kolega i jedne kolegice. Zlatko Beška i ja smo krenuli redom i palili lampaše našim školskim kolegama na Jaskanskom groblju (Željko Novosel 1960. – 2003. i Nikola Rajnović 1960. – 2011.), na groblju u Desincu (Marijan Bosilj 1959. – 2000.), na groblju u Domagoviću (Ivan Smoković 1959. – 1989.) i na groblju u Cvetkoviću (Marina Franjetić (rođena Svečnjak 1960. – 2003.)).
Uz to smo obišli i provjerili je li sve po dogovoru spremno u bistrou „Mozart“ . Poslijepodnevni program je započeo okupljanjem u 16.00 sati ispred zgrade Osnovne škole gdje smo se svi zajedno fotografirali, po raspoznavanju i prisjećanju tko je tko. Nakon toga je uslijedio obilazak prostorija škole i dvorane i tom prilikom se zahvaljujemo ravnateljici Sanji Sertić i gospodinu Stjepanu Novoselu koji je u svoje slobodno vrijeme došao da nam otvori prostor škole. Za neke je to bio prvi ulazak u tu zgradu ikada (jer su nas napustili u petom razredu i otišli u škole u Zagreb i drugdje), za neke prisjećanje, za neke iznenađenje na koji je način uređena i organizirana, a za neke ništa novo budući da ju imaju prilike češće posjećivati.
Puni dojmova krenuli smo provesti jednu lijepu šetnju kroz perivoj dvorca Erdödy te osvježenje uz piće za koje su se pobrinuli Zlatko Jurak i Mirko Kunović. Prilikom odmora u hladu prisjećali smo se školskih anegdota, šala i mnogih drugih detalja. Potom smo izabrali prekrasne pozicije za fotografije kojih ćemo se sjećati cijeli život: kod mosta Ljube Kraljević, na ribnjaku, ispred dvorca na amfiteatru Wasserburg.
Dolaskom na mjesto zabave u Novake Petrovinske i bistro „Mozart“ počele su pripreme za program, a tom prilikom su nam se pridružili i naši nekadašnji učitelji gospođa Darinka Filković (rođ. 1929.) koja je mnogima bila učiteljica u nižim razredima Osnovne škole, a čiji je suprug Stanko Filković (1924. – 2014.) bio naš učitelj iz glazbenog odgoja. Nismo prilikom posjeta Jaskanskom groblju zaboravili niti njega i u znak zahvalnosti upalili smo i njemu lampaš. Iz Karlovca nam se pridružio voljeni profesor Vladimir Mikšić koji je narednih godina poslije našeg odlaska postao i ravnatelj Osnovne škole u Jastrebarskom.
Kao malo iznenađenje prije ulaska u dvoranu Zlatko Beška, Zlatko Jurak i ostali kolege su pripremili za svaku našu školsku kolegicu cvijet, a za naše učitelje i poklone. To je bila ideja Zlatka Beške i on je tu podnio najveći teret.
Prilikom ulaska u dio dvorane koji je bio namijenjen nama nakon uvodnih riječi i zahvala naših učitelja, Dražen Maljevac je pustio 12-minutni film koji sam pripremio za ovu prigodu. Film prikazuje Jastrebarsko i naše razrede za vrijeme našeg školovanja. Završetkom filma svi su na poklon dobili mini album sa svim fotografijama naših razreda u koji je odmah stavljena i fotografija koju smo taj dan dali izraditi.
Osim toga, uspio sam zadnjih par mjeseci napisati i Spomenicu za tu školsku generaciju kroz nekih šezdesetak strana u kojoj ima još mnogo podatak o pojedincima, događajima i popis uz adrese svih polaznika. Na kraju spomenice su uz popis prisutnih školskih kolega i dojmovi svih onih koji su imali potrebu nešto napisati i zapisati svoje utiske.
Za sve te podatke već ima dosta zainteresiranih kolega koje žele sačuvati jedno prekrasno doba koje je povijest našega grada Jastrebarsko, tim više jer iz te generacije naših razreda ima i osoba koje su ostavile neki drugi društveno značajni trag i putokaz nekim novim i mlađim generacijama.
Na kraju priče treba odati priznanje svima koji su nam željeli pomoći, svima koji su se odazvali našem okupljanju, svima onima koju su zbog zdravstvenih ili nekih drugih problema bili spriječeni za naše okupljanje te svima onima koji mogu prepoznati trud i vrijeme koji su potrebni za susrete ovakve vrste.
Zahvala gospodinu Ranku Vojnoviću na posudbi projektora, svim lokalnim medijima (Radio Jaski, stranici društvene mreže-Jastrebarsko stare slike) čije sam brojne fotografije i podatke koristio, svim ostalim pojedincima i bivšim školskim kolegama, brojnim portalima, Foto Grgasu i njegovim djelatnicima, vlasniku Mozarta gospodinu Franji Katovčiću, osobi koja vodi bistro Iliu Mitricu i svim njegovim pomoćnicima i konobarima, Osnovnoj školi „Ljubo Babić“ Jastrebarsko, Centru za kulturu Jastrebarsko i Gradskoj knjižnici Jastrebarsko te svima ostalima gdje god sam pronašao neki izvor koristan za ovu moju priču. Fotografije snimili Zlatko Beška i Zdenko Vuković Cena.
Zdenko Vuković Cena
TAGOVI | Osnovna škola Ljubo Babić