Zipina ulica

01.03.2013. Na prijedlog devet jaskanskih udruga Gradsko vijeće Jastrebarsko imenovalo je u lipnju prošle godine odvojak ulice Vladka Mačeka imenom Stjepana Medvedovskog Zipe

Prizor iz predstave „Ljubica“ (slijeva Stjepan Medvedovski, Dragica Priselac, Željko Bertović-Bomba, Stjepan Preprotić i Dubravka Maljevac)


Nedavno je u Gornjoj Jaski postavljena ploča s natpisom "Ulica Stjepana Medvedovskog-Zipe". Gradsko vijeće Grada Jastrebarskog uvažilo je u lipnju 2012. prijedlog devet jaskanskih udruga i imenovalo odvojak Ulice Vladka Mačeka imenom Stjepana Medvedovskog. Prijedlog za to imenovanje podnijeli su Nogometni klub Jaska, Rukometni klub Jaska, Stolnoteniski klub Jaska, Dobrovoljno vatrogasno društvo Jastrebarsko, Gradsko kazalište Jastrebarsko, Nogometna veteranska udruga "Stari škanjci", Nogometna škola NK Jaska, Gradsko društvo Crvenog križa Jastrebarsko, Udruženje obrtnika Jastrebarsko i Hrvatsko planinarsko društvo Jastrebarsko. Broj tih udruga sam po sebi govori o značaju i popularnosti Stjepana Medvedovskog. Naši stariji sugrađani dobro se sjećaju omiljenog jaskanskog brijača i svestranog sportaša, a ovim prilogom s njima i s onim mlađima, koji ga nisu upoznali, želim podijeliti moje uspomene na tog dobrog i dragog Jaskanca.

BRIJAČNICA KAO ŠKOLA ŽIVOTA

Stjepan Medvedovski-Zipa bio je u svakom slučaju najomiljeniji jaskanski brijač, ali sigurno i jedan od najpopularnijih žitelja našeg grada. Rođen je 6. studenog 1938. u Jaski, a u ranom djetinjstvu ostao je bez roditelja. Živio je s bakom Zorom, nezaboravnom figurom iz minulih «jušarskih» dana i s mlađim bratom Franjom zvanim «Dada». Sudbina je stoga Štefeka, darovitog učenika i dječaka, usmjerila na učenje zanata jer je trebalo što prije zarađivati kruh svagdašnji i prehraniti obitelj. Naoko, dakle, običan čovjek, običnog prozaičnog zanimanja, ali naličje pruža sasvim drugačiju, vrlo zanimljivu sliku.

JASKANSKA LEGENDA

«Zipa» Medvedovski svakako je jedan od najsvestranijih i najistaknutijih sportaša u povijesti našeg grada. Dvadesetak godina nosio je dres Nogometnog kluba «Jaska», a u prvoj polovici šezdesetih godina bio je «Jaskin» kapetan i nedvojbeno jedan od najboljih igrača. Bio je jedan od osnivača i kapetan »Jastreba», trostrukog prvaka Ljetne nogometne lige u šezdesetim godinama (1963, 1965, 1966) te pobjednika mnogih malonogometnih turnira sedamdesetih godina. Baš su iz «Jastreba» nastali «Škanjci», nogometni veterani, koji se već godinama redovito sastaju na Sajmištu, a Štef je bio aktivni sudionik i «dobri duh» tih susreta i u svojim pedesetim i šezdesetim ljetima. Na nogometnom igralištu «Zipa» Medvedovski bio je u svojim najboljim danima nenadmašan borac, imponirao je nevjerojatnom srčanošću i zalaganjem, a po potrebi je odijevao sve dresove, od broja 1 do 11. Osobita specijalnost bili su mu vratolomni skokovi s glavom prema naprijed.
Godinama se bavio rukometom i bio je jedan od najboljih vratara Rukometnog kluba Jaska u njegovim zlatnim danima. Jedan je od najboljih stolnotenisača našeg grada svih vremena, a bio je i tajnik Stolnoteniskog kluba Jaska. Bio je propagator i prvak Jaske u badmintonu, sudionik atletskih utrka, aktivni planinar i pobjednik orijentacijskih natjecanja, organizator i sudac konjičkih, sanjkaških i skijaških natjecanja.
Stjepan Medvedovski bio je aktivan i na drugim poljima. Bio je dugogodišnji vatrogasac, viši časnik i tajnik Dobrovoljnog vatrogasnog društva Jastrebarsko, jedan od osnivača i glumac Gradskog kazališta Jastrebarsko, višegodišnji član i obnovitelj pjevačkog zbora «Javor», dobrovoljni darovatelj krvi.

Turnir jaskanskih ulica i naselja, 1973, slijeva: Nino Škrabe, Ivica Tadić i Stjepan Medvedovski

«ŠPICA» JASKE

«Zipina» brijačnica, ukrašena brojnim diplomama i peharima, godinama je za Jasku predstavljala ono što je «Špica» za Zagreb, omiljeno sastajalište jaskanskih sportaša i ostalih Jaskanaca, oaza druženja i zajedništva. Tamo su se mogle saznati sve najnovije vijesti, tamo su pisani i tiskani sportski bilteni i organizirani popularni kvizovi. U Štefovoj brijačnici sklapane su najneobičnije oklade na svijetu. Pobjednik je obično nagrađivan bocom piva iz susjednog dućana, a gubitnik je na licu mjesta ošišan do kože.
Štef je bio i pasionirani čitač dobrih knjiga, veliki ljubitelj filma i glazbe. Iznad svega je ipak bio odan i iskren prijatelj a u svojoj obitelji odan i privržen suprug, otac, djed i brat.

ŽIVOTNI FAKULTET

Za mene osobno Štef Medvedovski je bio više od prijatelja, bio je moj «stariji brat». Svoj životni fakultet završio sam u njegovoj brijačnici i u njegovom društvu. Tamo sam napisao svoje prve novinske tekstove a kao pučkoškolac u kratkim hlačama pobjeđivao na sportskim kvizovima. S njim sam se prvi puta na biciklu odvezao u Svetojanske Toplice i na utakmice «Jastreba» u Volavje i Domagović, s njim sam odigrao na stotine mečeva u badmintonu, na desetine utakmica «Jemena» i «Pakistana» i u zoru trčao Govićem. On me naučio voljeti «Jasku» i «Jastreb», on me uveo u svijet novinarstva i sporta, svakodnevnim boravkom u njegovoj brijačnici upoznao sam sve slojeve stanovnika našeg grada i okolice, seljake, obrtnike, odvjetnike, službenike, dokoličare, radoznalce, oriđinale, oficire, policajce i doušnike. Za sve je Štef imao lijepu riječ, svi su ga voljeli i cijenili. Kad su ga 1964. komunistički zlotvori uhapsili i odveli u istražni zatvor u Karlovcu, zajedno s još mnogim jaskanskim mladićima, shvatio sam da život nije samo idila, da osim dobrih ljudi postoje i zlikovci. Naravno da mu nisu ništa uspjeli dokazati, bio je dobar i čestit momak, koji je iznad svega volio svoj grad i svoj narod, ali mrzio nije nikoga. Vratio se blijed i mršav poput sjene, a sutradan je već bio najbolji među svojim «jastrebovima» na Sajmištu.

«LABUĐI PJEV»

Desetak dana prije svoje nenadane smrti Štef je na moj nagovor došao pogledati predstavu «Ljubice», u kojoj je prije 35 godina nastupio u ulozi Benčića, kao najstariji glumac u povijesti našeg kazališta. Dvoranu su ispunili učenici jastrebarske Srednje škole, a prije predstave naš mladi glumac Mladen Pavlić («Tajson», «Žis»), koji u predstavi glumi doktora Radića, pozvao je Štefa Medvedovskog na pozornicu, predstavio ga mladim gledateljima kao jaskansku sportsku legendu i kao jednog od osnivača kazališta te mu je uručio i prigodni poklon. Štef je bio ganut, zahvalio se biranim riječima i bio ispraćen burnim, dugotrajnim pljeskom prepune dvorane. Tko je tada mogao i naslutiti da je to zapravo zadnji aplauz na otvorenoj sceni velikom sportašu i dragom čovjeku, da je to njegov «labuđi pjev» i oproštajni pozdrav voljenom gradu i životu.
VELIKO SRCE «MALOG MISTA»
Imao je i naš Štef svojih tamnih i svijetlih trenutaka, uspona i padova, vrlina i poroka, baš kao i sva ljudska bića, imao je svoje «sunčane otoke» i «odlaske u Čečeniju». Jedina osoba, kojoj je u stanju bio učiniti nešto nažao, bio je on sam. Ni mrava inače ne bi zgazio, iznad svega je volio prirodu, životinje i ljude a posebno svoju i našu Jasku, sa svim njezinim ljepotama i radostima, tugama i tračevima. Umro je 25. listopada 2003, spokojno i mirno, u tišini svog doma, u blizini onih koje je najviše volio. Stjepan Medvedovski «Zipa» bio je veliko i neumorno srce «našeg malog mista», svoje i naše voljene Jaske. To veliko srce se napokon umorilo i prerano stalo, a naša se legenda preselila u vječnost. Ako gore, u «vječnim lovištima», postoje nogometna igrališta i sportska natjecanja, a pisac ovih redaka duboko vjeruje u to, anđeoska momčad koja se domogla usluga Stjepana «Zipe» Medvedovskog, osvojit će sasvim sigurno iduće prvenstvo jer je dobila igrača koji može igrati na svim mjestima i rijetko gubi utakmice.
I svoju ulicu je dobio na pravom mjestu, nedaleko voljenog Sajmišta na kojem je sudjelovao u mnogim pobjedama, proslavama, radostima i tugama te nedaleko Radničke ulice, u kojoj je odrasla Draženka, dama njegovog života i majka njegove djece.

Nino Škrabe

TAGOVI | Nino Škrabe

Marketing

Vezane vijesti

Kolumne

Galerije

Video vijesti

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!