Država mora puno više ulagati u vatrogastvo!

13.10.2017. O vatrogastvu i vatrogascima ovog se ljeta puno govorilo, i uglavnom je sve ostalo na riječima. Što o svemu misle oni sami, pokušali smo saznati u razgovoru s četvoricom sjajnih jaskanskih vatrogasaca članovima DVD-a Jastrebarsko

Ako mislite da puno znate o vatrogastvu morate svakako porazgovarati s vatrogascima kako bi se, isto kao i mi, iznenadili koliko malo znamo o njihovoj plemenitoj misiji. Odlučili smo porazgovarati s četvoricom članova DVD-a Jastrebarsko, predsjednikom društva Ivicom Sikrom, zapovjednikom Goranom Batušićem, tajnikom Leonom Bastašićem i jednim od najaktivnijih članova društva Ivanom Borojevićem. Ti su dečki sjajni mladi ljudi koji će, ama baš sve učiniti kako bi pomogli svojim sugrađanima u spašavanju njihove imovine, ali i života. Čini li društvo i država isto to prema njima. Naravno da ne, a da bi se moglo puno više sa samo malo više volje i novaca za vatrogastvo i vatrogasce shvatili smo veoma brzo iz onoga što su nam ispričali. Prenosimo vam samo dio razgovora, jer da bismo napisali sve što su nam rekli trebao bi nam gotovo sav prostor u novinama. Nije da oni to ne zaslužuju, ali potrudili smo se da vam prenesemo ono najvažnije. Odmah na početku zamolili smo predsjednika da nam ukratko predstavi svoje društvo. 

Kakva je atmosfera u društvu, koliko danas imate članova i koliko od tog broja operativnih vatrogasaca?
Sikra: Prije svega moram istaknuti da u ovom trenutku DVD Jastrebarsko samo nastavlja djelovanje na temeljima dugogodišnje tradicije koju su kroz povijest njegovali naši prethodnici, a što mi mlađi moramo i želimo nastaviti i oplemenjivati kako bi i iza nas ostalo mnogo dobrih i kvalitetnih rezultata. Postignuti rezultati isključivo su plod iskrenog zajedništva svih članova društva, koji su dio svog slobodnog vremena uvijek spremni staviti na raspolaganje društvu kako bi ostvarili ono što nam je osnovna zadaća, a to je miran san naših sugrađana i njihove imovine. Atmosfera u društvu uvijek ovisi o situaciji koja nas okružuje. Dijelimo i dobre i one manje dobre trenutke, a na kraju priče uvijek nađemo pravo rješenje pa nije rijetkost da u mnogim raspravama konstatiramo da nam je naše društvo jedan dio obitelji. U ovom trenutku društvo broji 93 člana od čega 33 operativnih vatrogasaca. Između ostalih, posebno ističemo naše ženske članice kojih je 10, a svakako ističemo naših 8 članova veterana koji su ponos i perjanica društva. Posebno smo ponosni što unutar društva djeluje 25 pripadnika vatrogasnog podmlatka i mladeži koji imaju poseban status jer baš oni predstavljaju budućnost društva, i to je ono što svaku organizaciju čini kompletnom. Iskoristit ću ovu priliku te spomenuti i naše podupirajuće članove, bez kojih sve ovo što radimo ne bi polučilo ovakve rezultate, pa im ovim putem želim reći jedno veliko HVALA.
Financije su oduvijek bile bolna točka. Kako uspijevati pomiriti zahtjeve s prihodovnom stranom koja vjerujemo nije ni približna realnim potrebama ?
Sikra: Uzevši u obzir da je naša organizacija, kao što je navedeno i u samom nazivu, dobrovoljna te naši članovi za sve svoje aktivnosti ne dobivaju nikakvu naknadu, financije su ipak neizbježan segment da bi naše funkcioniranje uopće bilo moguće. U tom dijelu vatrogastvo se ne razlikuje od drugih organizacija čiji interes nije poput našeg, stručan i humanitaran. Financijska sredstva namijenjena za naš rad osiguravaju se iz gradskog proračuna i putem Vatrogasne zajednice grada po jasno određenim kriterijima, prosljeđuju se nama, a uz konstataciju da Grad izdvaja i mnogo više od zakonskog minimuma, vrlo je teško ostvariti sve ono što želimo. Uz redovna sredstva, određeni dio prihoda ostvarujemo i pružanjem određenih usluga iz naše domene te donacijama podupirajućih članova, te sponzora. Trebalo bi možda malo drugačije razmišljati prilikom raspodjele tog velikog kolača, prije svega po određenim prioritetima, jer za to svakako ima prostora.
Gdje je po vama danas hrvatsko vatrogastvo i što bi se moglo promijeniti da bi dobrovoljna vatrogasna društva mogla biti još efikasnija?
Sikra:Ovo je zasigurno krucijalno pitanje svakog vatrogasca. Činjenice govore da su vatrogasci top tema za javnost kada su u pitanju zahtjevniji događaji koje vatrogasci, u većoj ili pak manjoj mjeri, uspješno odrade no čim posao bude obavljen interes nestaje i vrlo brzo bude zaboravljen ogroman obol kojeg vatrogasci daju društvu u cjelini. Osnovni problem hrvatskog vatrogastva leži u konstataciji da tijekom svojih gotovo 150 godina povijesti nije pronašlo svoje mjesto pod suncem, tj. nema svoj državni legitimitet koji bi sadržavao jasnu hijerarhiju koja bi bila ustrojena pod jednim zajedničkim krovom unutar sustava. Tome u prilog govori vrlo bitna činjenica da mi vatrogasci i danas djelujemo sukladno Zakonu o vatrogastvu koji, uz manje kozmetičke izmjene, datira iz daleke 1993 godine. Dopustit ću si i dozu samokritičnosti pa ću iznijeti tezu da smo si možda jednim dijelom i sami krivi, te se u nedovoljnoj mjeri borimo za svoj status, no i za to postoji opravdanje a leži u činjenici da za to ipak nemamo vremena pa neka to odrade institucije koje bi to trebale i odraditi, a baš to smo očekivali ove jeseni baš zbog vrlo burne požarne sezone gdje su mnogi spomenuti problemi izašli na vidjelo.
Kakvi su planovi za budućnost?
Sikra: Ovim putem želim istaknuti da smo već počeli s pripremama za proslavu naše velike obljetnice, te ćemo u 2019. godini proslaviti 130 godina uspješnog i neprekidnog rada našeg društva, a o svemu će biti govora u narednom periodu. Velika nam je želja da naše društvo maksimalno unaprijedimo kroz niz novih tehnologija i inovacija koje su nam na raspolaganju kako bi i mi utrli put novom naraštaju koji postoji, a to je zalog da budućnost vatrogastva nije i nikada neće biti upitna.

Zanimalo nas je zašto Jastrebarsko nema profesionalnu postrojbu, i da li nam ona uopće treba. Tu se je u razgovor uključio zapovjednik društva Goran Batušić. Evo kako on na to gleda.
Batušić: Između ostalog profesionalnu postrojbu nemamo i zato jer Plan zaštite od požara za grad Jastrebarsko definira da se protupožarna zaštita temelji na postrojbama dobrovoljnih vatrogasnih društava, i to jednoj središnjoj postrojbi, 8 primarnih i 14 sekundarnih, te na taj način i funkcioniramo. S obzirom na broj dobrovoljnih vatrogasnih društava u našem gradu iz kojih dolazi gotovo 300 operativnih vatrogasaca čini se nelogičnim zapošljavanje većeg broja profesionalnih vatrogasaca. Dapače, smatram da s obzirom na broj vatrogasca, tradiciju, konfiguraciju terena i požarnu opasnost možemo biti grad koji će najbolje organizirati dobrovoljno vatrogastvo za uzor drugim gradovima i općinama u RH, a po uzoru na susjedne države iz EU, koje to imaju dobro riješeno. Naši dobrovoljni vatrogasci s područja cijelog grada stalno pokazuju da se na njih može računati kako za vrijeme redovnih intervencija tako i u slučaju elementarnih nepogoda, kojih je sve više, te u slučaju potrebe dislociranja vatrogasaca na priobalje ili u druge dijelove zemlje gdje je pomoć potrebna. No, za razliku od dobrovoljaca iz susjednih zemalja naši dobrovoljni vatrogasci ne ostvaruju gotovo nikakve socijalne i druge povlastice pa je ljude teže motivirati, a općenito u Gradu, čini se, nedostaje sredstava za financiranje vatrogastva.
A tko je odgovoran za financiranje vatrogastva u našem gradu?
Batušić; Grad je odgovoran za financiranje te sredstva uplaćuje u Vatrogasnu zajednicu koja zatim ta sredstva raspoređuje u vatrogasna društva i financira druge (vatrogasne) aktivnosti. Grad uplaćuje više od zakonski definiranog minimuma, no to izgleda nije dovoljno jer do nas u konačnici dolazi premalo novca te često imamo problema sa nabavkom one najbitnije opreme, a to je osobna zaštitna oprema koja štiti vatrogasce. Manjim dijelom pomaže i županija dok država gotovo uopće ne pomaže, a k tome nam uredno naplaćuje PDV na svu vatrogasnu opremu i vozila te porez na dobit na usluge koje obavljamo. Jedino rješenje je da država uplati dio sredstava svakoj lokalnoj upravi i samoupravi sumjerljivo njihovoj površini, broju stanovnika i požarnoj opterećenosti. Tada će si svako mjesto moći organizirati vatrogastvo po svojoj mjeri. Budući da teško popunjavamo i osobnu zaštitnu opremu, kapitalnih investicija u vidu novih vozila ili skuplje opreme proteklih godina gotovo i nije bilo. Naše "novo" navalno vozilo vrijedno 2,7 milijuna kuna staro je već 13 godina.
Za jaskanske vatrogasce može se reći da su izvrsno pripremljeni i uvježbani za svaku vrstu intervencije. Neki kažu da se možete mjeriti i s profesionalcima?
Batušić: Prosječno godišnje središnja postrojba DVD-a Jastrebarsko obavi pedesetak intervencija. Redovno provodimo teorijsku i praktičnu obuku kako bi naši vatrogasci bili spremni biti na usluzi građanima kada to zatreba. Uz redovnu obuku, koja zahtjeva jako puno slobodnog vremena, postoji i specijalistička obuka koju prolazimo kao npr. specijalizacije za spašavanje pri tehničkim intervencijama, spašavanje iz ruševina, plameni udari, kemijski incidenti, incidenti sa opasnim tvarima. Jednostavno, sve je to nužno s obzirom na širinu vatrogasne struke. No, i u ovom slučaju ponekad ne možemo osigurati sredstva za sve edukacije koje bi željeli i trebali obaviti. Mi se ne mjerimo s drugim kolegama vatrogascima, jer poštujemo sve vatrogasce, a ni jedna intervencija nje ista. No što se tiče vatrogasne djelatnosti, u trenutku kada izađemo na intervenciju ne smije biti razlike u kvaliteti pružene usluge između dobrovoljaca i profesionalaca. Mi težimo tome, a na našim građanima je da ocijene naš rad. Kao središnja postrojba odrađujemo polovinu svih intervencija, od požara dimnjaka, vozila ili otvorenih prostora, te sve vrste tehničkih intervencija, od ispumpavanja, radova i spašavanja na visini, uklanjanja prepreka do onih najzahtjevnijih, a to su oslobađanje unesrećenih osoba u prometnim nesrećama. Takve intervencije nažalost nisu rijetke i kod njih nema mjesta ni za najmanju pogrešku jer se radi izravno o spašavanju ljudskih života. Ove intervencije osim fizičkih ugroza za vatrogasce mogu ostavljati i psihološke posljedice. U našem gradu jednino DVD Jastrebarsko obavlja ovaj tip intervencija. Aktivnost u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu zahtjeva značajan ulog slobodnog vremena i druga odricanja prilikom intervencija, edukacija ili rada s mladima. To je slično u svim društvima i zato smo svi mi vatrogasci braća, i na sličan način oblikujemo svoje živote kako bi stvorili prostora za vatrogastvo. Posebno je to izraženo kod vatrogasaca operativaca koji izuzetno ozbiljno shvaćaju ovaj poziv i uvijek su spremni za zvuk sirene. Tako se automobili parkiraju na način da je najlakše otići, ključevi uvijek moraju biti na istom mjestu, čarape i hlače uvijek spremne da u njih možemo uskočiti, a s mobitelima (preko kojih se uzbunjujemo), spavamo, jedemo i tuširamo se. I naše obitelji sudjeluju u svemu. Možda je to nekome neshvatljivo ili čudno, ali to je stil života koji osigurava da nakon uzbune u roku 2, 3 ili najviše 4 minute budemo u vozilu i jurimo upomoć, a time osiguravamo miran san naših sugrađana.

Da bi znali više o onome što sve rade vatrogasci u jaskanskom DVD-u zadužen je tajnik Leon Bastašić. Pitali smo ga što to zapravo znači danas kada su informacije puno dostupnije i kada se većina toga odvija preko društvenih mreža?
Bastašić: Nedvojbeno je došlo vrijeme kada društvene mreže imaju ogroman utjecaj na život gotovo svakog pojedinca. a obzirom da svi vatrogasci u Jaski rade isključivo na dobrovoljnoj bazi ovo je jedan od najboljih načina da javnosti predstavimo svoj rad i svoju misiju. Uvjeren sam da se otvorenim pristupom povezujemo sa građanima i jačamo njihovo povjerenje prema nama što je iznimno važno. Aktivnošću na društvenim mrežama pokušavamo se približiti građanima, ali i potencijalno novim članovima koji na ovaj način prepoznaju značaj dobrovoljnog vatrogastva.
Ti si i inače veoma društveno aktivan. Što te privuklo vatrogastvu?
Bastašić: Od malena sam razvio pozitivan stav o važnosti sudjelovanja i uključenosti u zajednicu u kojoj živim. Pomaganje drugima jedna je od najvrednijih ambicija i zahvalan sam što upravo ta ambicija krasi moje kolege. To su ljudi koji ostavljaju vlastite poslove, obitelji i sve ono što rade da bi u potrebitom trenutku sjeli u vatrogasni kamion i primjerice usred noći otišli na intervenciju. Prije učlanjenja u Dobrovoljno vatrogasno društvo Jastrebarsko nisam imao apsolutno nikakve veze s vatrogastvom. Jednostavno sam došao na vrata našeg doma i učlanio se. To je jedan od načina kako se želim odužiti zajednici!
Zajedno s Leonom u društvo je došao i Ivan Borojević, danas jedan od najaktivnijih mladih vatrogasaca. Što je tebe motiviralo da postaneš vatrogasac?
Borojević: Još od malena sam bio zadivljen vatrogastvom i vatrogascima, te sam maštao kako ću i ja jednog dani biti kao moj otac vatrogasni časnik 1.klase. Znao sam odlaziti s njim na vježbe, a kod kuće, kad nikog nije bilo doma znao sam navlačiti njegovu uniformu. Jedna od najomiljenijih igračaka bio mi je vatrogasni kamion. S godinama je ta zainteresiranost za vatrogastvo malo splasnula, no u meni se ponovno probudila želja kad sam jedne večeri sa svojim prijateljem Leonom Bastašićem bio na Štrosu baš tada su dečki izlazili na intervenciju. Koliko se sjećam bio je to požar u jednoj stambenoj zgradi. Kada su se vratili s intervencije prišao nam je naš, tada poznanik, Dino Vuković i pitao nas jesmo li zainteresirani da postanemo vatrogasci, a mi smo samo to čekali. Da skratim, hoćeš li postati vatrogasac ili ne s tim rasteš, odgajaš se u obitelji, a kada postaneš vatrogasac onda te dalje gura i motivira ekipa koja je s tobom i s tim živiš.
Bio si ovog ljeta i na dislokaciji na gašenju požara u priobalju. Kako to izgleda tamo kada su u pitanju veliki požari otvorenog prostora?
Borojević:Na lokaciji koju smo zadužili imali smo zadatak zaštititi stanovništvo i kuće koje su bile u neposrednoj blizini požarišta nad kojima smo danonoćno bdjeli. Sama organizacija na terenu bila je jako dobra, a posebno me iznenadila pristupačnost lokalnog stanovništva. Ono što me se najviše dojmilo je situacija kada smo se jednog jutra nakon naporne noći na požarištu vratili do naših vozila, a do nas je došla jedna djevojčica stara možda 5 ili 6 godina s džezvom punom kave i još vrućim palačinkama koje je počela pripremati sa svojim starijim sestrama ranom zorom uvidjevši da smo cijelu noć naporno gasili obližnje nisko raslinje nedaleko njihova naselja. Osjećaj podrške koji smo dobili toga jutra od cijele te obitelji nagrada je koja svakog vatrogasca usprkos opasnosti, visokim temperaturama, iscrpljenosti i neispavanosti motivira i obraduje.

Ivica Krčelić

TAGOVI | DVD Jastrebarsko

Marketing

Vezane vijesti

Kolumne

Galerije

Video vijesti

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!