Gradski muzej predstavio novitete kulturno-povijesne zbirke

29.11.2018. Kulturno povijesna zbirka Gradskog muzeja Jastrebarsko, od svojih početaka i formiranja, daleke 1965. u dvorcu Erdödy, svoje bogatstvo i puninu koju prepoznaju i hvale brojni hrvatski i strani stručnjaci, duguje predanom sakupljanju i radu na očuvanju i zaštiti

-U protekloj godini nadopunjene su sve muzejske zbirke.
Galerijsku zbirku Josip Restek sustavno formiramo, a ljubaznošću O.Š.Alojzije Stepinac Krašić, darovanjem iz područne škole Vukšin Šipak, značajno smo obogatili etnografsku zbirku, velikim brojem novih muzejskih predmeta. Gospođa Katica Bohaček darovala je muzeju vrijedan ukrasni svileni jastuk, punjen morskom travom i algama, tip koji je krasio uzglavlja sredinom prošlog stoljeća, proizveden u poznatoj zagrebačkoj trgovini u Ilici.

Pokroviteljstvom Grada Jastrebarskog, kroz niz godina, točnije od 1996. do danas, građanska zbirka sustavno raste, uvjeti njena čuvanja u stalnom postavu se nadograđuju a uskoro se očekuje i značajan pomak u opremanju čuvaonica i depoa, čija adekvatnost predstavlja garanciju za opstanak svake materijalne kulturne baštine.
Stoga s ponosom predstavljamo nove muzejske predmete; neorenesansni kredenc iz jaskanske građanske kuće s kraja 19.st., žensko i dječje građansko ruho iz 1939., te brončanu bistu biskupa Martina Borkovića, djelo kipara Vitolda Košira, rekla je jučer na predstavljanju noviteta, voditeljica Gradskog muzeja Jelena Škrabe. "Noviteti su to koje smo kroz darovanja, otkup i konzervatorsko restauratorske radove sakupili unutar kulturno povijesne zbirke, čime ujedno našem gradu, u mjesecu proslave Dana Grada, predajemo naslijeđe za ovu i sve buduće generacije", dodala je na kraju Jelena.

Kredenc, neorenesansni stil; 1875.
Drvo i mramor
Visina; 275 cm (uključujući krunu, koja je 35 cm)
Širina; dolje 200 cm, iznad mramora 180 cm
dubina: dolje 80, cm, gore 41cm
Kredenc spada u drugu polovicu XIX. stoljeća, stilom je neorenesansni. Sjajan je primjer vrlo raskošnog salonskog namještaja između 1870. - 1880. Najvjerojatnije je njemačkog ili austrijskog porijekla. Prema dimenzijama i kvaliteti izrade spada u ekskluzivnu kategoriju namještaja onog vremena. Izrađen je od punog drveta, te bogato ukrašen rezbarenim ukrasnim dijelovima s ornamentalnim motivima i profiliranim lajsnama.
Premda su rani kredenci malo više od stolova, obično smješteni uz zid, ili jednostavna polica na zidu u blizini blagovaonice koja se koristila za tanjure i hranu tijekom jela (za razliku od ormara koji je bio veće stalno spremište za tanjure i šalice) uskoro su se proširili kako bi se omogućila pohrana posuđa u zatvorenom dijelu.

Predmeti koji su bili vrijedni za prikazivanje u dnevnim sobama i salonima pronašli su dom u
kredencima, uglavnom sofisticiranijih verzija, koji su počeli kao niski ormarići na stoliću i koristili se za prikazivanje u bogatim srednjovjekovnim dvoranama.
Najčešće su izrađivani od hrastovine, ali i mahagonija, brijesta, oraha, lješnjaka. Izrađivani su od izblanjanog drveta.
U 16. stoljeću pojavili su se u cijeloj Europi. Mogu biti niski, s otvorenim policama ili viši s ormarićima i vratima.
U ranijim, aristokratskim periodima poput baroka (16.-17. st.) ili rokokoa (17. -18.st.) namještaj je uglavnom izrađen od drva te oplemenjen rezbarijama, furnirima, intarzijama, pozlatama. Najpopularnije vrste drva, u ranijim periodima, bile su orahovina, ebanovina, mahagonij, dok su svijetli interijeri rokokoa preferirali ružino i limunovo drvo, te egzotični palisander.
U 18. stoljeću pojavile su se blagovaonice kao zasebne prostorije isključivo u svrhu blagovanja pa se povećala učestalost korištenja kredenca. 1815. godine, dolaskom bidermajera, prvog građanskog stila, interijer je postao znatno jednostavniji.
Namještaj je simetričan, uglavnom bez ukrasa poput intarzija ili rezbarija, ali su prisutni neki dekorativni elementi iz prijašnjih epoha. Multi-funkcionalnost i udobnost čine ga praktičnim u uređenju skučenijih interijera građanstva.
Do kraja 19. stoljeća, kredenc se povukao u kuhinju gdje je postao upotrebljiviji komad koji sadrži otvorene police i zatvoreni dio,s vratašcima ili ladicama - te tako postaje preteča današnjih kuhinjskih ormarića.
Viktorijanski kredenci ponekad imaju ogledala, a često imaju rezbarije, uglavnom životinje ili druga mitološka stvorenja. Veliki su i teški, s mnogo prostora za pohranu, stilovi dizajna iz tog razdoblja uključuju neo-klasiku, rokoko i gotiku te kombinaciju tih stilova.
Art Deco kredenci su moderniji s ukrasnim furnirima te također često imaju bogate rezbarije.
Od početka 19. stoljeća Napoleonov empirski stil te klasicizam sve više koristi i bukovinu. Od ostalih materijala potrebno je spomenuti mramor.
Na kredencu su izvedeni konzervatorsku restauratorski radovi: čišćenje površine (mehaničkim i kemijskim putem, stabiliziranje (konsolidacija) nosioca, fumigacija, kitanje te rekonstrukcije ornamentalnih dijelova i lajsnica, koje su nadostajale.
Retuširan je vodenim bajcom, metalne aplikacije su dobile čišćenje površine i zaštitni premaz. Završni sloj izveden je lakiranjem šelakom u alkoholu.

Brončana bista „Biskup Martin Borković“
2016, autor akademski kipar Vitold Košir
Biskup Martin Borković bio je pavlin, utemeljitelj sirotišta i zagrebački biskup, a prošle godine obilježila se 330. godišnjica njegove smrti. Lik i djelo biskupa Martina Borkovića, velikana hrvatske povijesti, rođena u Domagoviću kraj Jastrebarskog, njegov je rodni kraj proslavio podizanjem veličanstvenog spomenika, biskupu u čast.
Grad Jastrebarsko tom je prilikom postao naručitelj i dvije manje biste, vješte skice za monumentalni spomenik u Domagoviću, te je jedna od njih večeras pred nama, izložena u stalnom postavu kulturno povijesne zbirke našeg muzeja.

Građansko ruho s kraja 30-tih godina 20.st.
Ženska crna svečana haljina (svila,čipka i baršun), pripadala je gospođi Štefaniji Matšek rođ. Videtić, dok drugu, dječju haljinu, na fotografiji datuma 16.travnja 1939. nosi njena kćerka, Pavica Sertić, rođ. Matšek, tada desetogodišnja djevojčica. Njena haljinica za maskenbal izrađena je od platna, svile i pliša, s aplikacijama u obliku cvijeća i šumskih gljiva. Malena Pavica ju je veselo nosila na dan kada je njena starija sestra Blaženka, treća osoba na fotografiji, stupala u građanski društveni život, na izmaku svojeg djevojaštva.

Obje haljine su izvrsno sačuvane, zalaganjem unuke i kćerke, naše sugrađanke, Ljerke Nevjestić rođ. Sertić, koja je ove vrijedne svjedoke visoke građanske modne odjeće poklonila Gradskom muzeju Jastrebarsko. Nakon minimalnih konzervatorskih radova, haljine će uskoro biti izložene u građanskoj zbirci.

I.K.

TAGOVI | Centar za kulturu Jastrebarsko

Marketing

Vezane vijesti

Kolumne

Galerije

Video vijesti

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!