Kineska "kvaka“ u vlaku za Jastrebarsko, nizinskom prugom

18.04.2019. Glavni kolodvor, Zagreb. Brzi vlak za Rijeku, putujem do Jastrebarskog

Na portalima pratim posjet visokog kineskog izaslanstva, razgovore, projekte, mostovi, stadioni, infrastruktura, nizinska pruga… Znam da će, čim Kinezi odu, krenuti one tipične sveznadarske rasprave ispunjene provincijalnim cinizmom.
Krenut će rasprave, ali ne i ovaj vlak. Brzi vlak za Rijeku, Dvadesetprvo stoljeće, sto i nešto godina nakon što su Mađari sagradili tu prugu i prije nego je u nizinsku traku spuste Kinezi – kasni. Kroz prozor, pogled na peron… grupa mladih Japanaca, ruksaci, štapovi za selfies i poprilično zbunjeni pogledi po peronima i pločama s voznim redom.
Uvijek sam se pitao, otkud toliko zanimanje Japanaca, Koreanaca, Kineza.. da šetaju Zrinjevcem ili da, kao ova grupa, završe na zagrebačkom Glavnom kolodvoru. Sad, dok ovaj brzi vlak kasni već četrdeset minuta i prije nego će se u munjevitih četiri sata dovesti do Rijeke, luke praktički na rukohvat odavde… sad mi je prvi put postalo jasno! Tako je, nakon što su za bijednih dva sata svojim brzim vlakom od Kyota došli do Tokija, što je dvostruko dulje nego pruga do Rijeke, jasno je zašto su došli baš k nama. Pa ne viđa se ovo svaki dan! Rijetka su još takva mjesta na svijetu! Kakav Thalys, kakve Siemens lokomotive, nema nikakva uzbuđenja u high speed vlaku ispod La Manchea.
Tu, na početak ove buduće nizinske, tu treba doći, to je pravi izlet u Vremeplov, to je neviđeni posjet Jurasic Techno Parku, to je muzej prošlosti. K vragu i Shinkasan, to se vidi svaki dan, ali ovo… Sam blagi Bog zna kako se oni osjećaju kad sjednu u kupe drugog razreda ovog brzog vlaka za Rijeku! Tek kad otvore vrata predatorskog toaleta! Je li to kapsula prošlosti, što li? Naravno, brzi još stoji. Prošlost ne popušta, kočnica je zablokiral
Portali potvrđuju da je kineska strana spremna graditi nizinsku prugu do Rijeke. Brzi konačno kreće.
Dvadeset i pet minuta, eto Jastrebarskog. Brzi staje, ali vrata se ne mogu otvoriti. Blokada. Brzi to ne zna, kreće dalje. Žene u panici, putnici bjesne. Zar sad sve do Rijeke, zar još četiri sata, kako nazad…
Nailazi kondukter. Zamišljam da je Japanac, zamišljam da kleči, moli oprost, zamišljam harakiri… Ali, čovjek je naš, malo već dugo "nizinski“. I tad čuh najtočniji i najstrašniji opis našeg mentaliteta, našeg shvaćanja svijeta, našeg mjesta u svijetu. Na upite bijesnih putnika da se vrata ne otvaraju, da je sustav pokvaren, samo je lakonski rekao: "Kaj, opet?“.
Ali, čovječe, sustav vam ne funkcionira i… "kaj, opet?“. Još jednom: sustav ne funkcionira…“kaj, opet?“.

Brzi hita prema Tokiju

Na tren mi se učinilo da je taj opušteni Zagorac već ranije uguglao "kaj opet“, za slučaj da Kinezi dođu i počnu graditi tu prugu, eno ga, smiruje ih, tu nakon Jaske koja je sve dalje i dalje dok brzi brza ka Tokiju. Eno ga, smiruje Kineze: "Zai San, Zai San?!“.
Sad, usprkos bijesu, ima vremena za ozbiljno razmišljanje. Uz ostalo, i za prisjećanje da se o toj nizinskoj pruzi do Rijeka razgovara već od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, gotovo punih pola stoljeća! Pola stoljeća! Od nezavisnosti, ne treba ni provjeravati, nema stranke koja tu nizinsku prugu nije stavila u vrh svojih tzv. gospodarskih planova. Nije bilo izaslanstva koje od Kuvajta do Kyota nije prodavalo maglu o Rijeci kao glavnoj luci za europska tržišta. Nije bilo stranačkog vođe koji na mitinzima nije širio ruke u znak potvrde da će Njegova Vlast izgraditi konačno taj kanal Dunav – Sava – Dunav. Tko nije obećao čišćenje zatrpanih vodnih kanala diljem zemlje. Tko nije obećao sustave navodnjavanja radi povećanja domaće poljoprivredne proizvodne i smanjenja uvoza… sve dok nekome u kuhinji nije puknula cijev
dok se nije dalo što pospremiti iz fondova za obeštećenja poplavljenih. Uzgred, sustav trajnog navodnjavanja Slavonije stoji manje od svote koja se svake godine daje za obeštećenja.
Brzi je tako prošišao Jastrebarsko jer sustav ne funkcionira, jer netko nije provjeravao, mislio unaprijed, jer netko nije brinuo, jer netko nije radio svoj posao. U kapsuli povijesti koju mi zovemo kupe, već pada noć. Na portalu, kineski premijer spominje Marca Pola "koji je bio s Korčule“, kaže. Da, u trinaestom stoljeću jedan se čovjek iz naših krajeva usudio krenuti na drugi kraj svijeta, upravo u ovu Kinu koja će sad ovu prugu spusti u nizinsku, dok će naši ljudi pljeskati jer se kao iscjelitelj naših nemoći, nerada i nesposobnosti pojavio kineski Zmaj Ex Machina… usudio se Marco Polo, a mi o pruzi pričamo pola stoljeća, o jednom mostu je zavada trajala petnaest godina, sve dok nisu došli Marcovi Kinezi (više o tome na "Prvi buzkashi …s mislima na Veneciju i tjeskobom zbog smušene moreške na Korčuli“, iz rukopisa knjige "U čizmama Marca Pola“).
Naravno da uopće nije riječ o vlaku za Jastrebarsko, ni o nizinskoj pruzi.
O upravljanju državom je riječ. Ili, surovije, o nepodnošljivoj lakoći vladanja.

Kako smo odbili 3,5 milijarde eura

Jer, primjerice, na istu temu Kineza i vlakova, u jednoj bivšoj prigodi, na jednom bivšem summitu kakav je upravo završen u Dubrovniku, jedan je golemi infrastrukturni projekt – dakle, dionica transportnog koridora od Pekinga do Europe koja bi prolazila kroz Hrvatsku, u vrijednosti od 3, 5 milijardi eura - s naše strane odbijen, jer se negdje u hodnicima Bruxellesa "čulo“ kako Unija baš i nije sklona suradnji s Kinom. Te državne investicije, te kamate, te pravila Svjetske trgovinske, te ljudska prava… Projekt je završio prugom kroz Srbiju i Mađarsku, iako je i Mađarska članica Unije. Hrvatska je zaobiđena. Vukovar je ostao zadnja točka našeg istoka i mjesto zavada ratnih pobjednika, umjesto da bude luka na trasi Peking - Berlin. Umjesto da postane dio svijeta.
U tom pogledu, budući da ništa ne dugujem i ništa ne očekujem, treba potvrditi da je ovaj puta bilo političke vizije i iskustva: prepoznata je vjerojatnost, ako ne i nužnost da EU i Kina nađu rješenje za otvorena pitanja, pa su i posjet kineskog premijera i summit u Dubrovniku došli neposredno nakon potpisivanja EU – Kina sporazuma u Bruxellesu. Kako se takvi posjeti i takav summit ne pripremaju obnoć, netko je mislio mjesecima unaprijed i mislio je ispravno.
Rijedak slučaj.
Dok se brzi vraća iz Rijeke, već je noć, i dok razmišljam kako sve nas spustiti u nizinsku razinu s umišljenih visina sveznadara koji uglavnom ništa ne naprave, pade mi na pamet: kako se "kaj, opet?“ pretvara u "daj opet!“. Kako se ponavljaju pozitivni primjeri, kako se održava ritam rada, upravljanja, planiranja, kohezije oko ciljeva… jer, vrata se mogu otvoriti tek kad upitnici postanu uskličnici.

Piše: Hido BIšćević
Foto: Marko Todorov /CROPIX
Preneseno iz Portala EURACTIV

https://euractiv.jutarnji.hr/EiG/infrastruktura/pise-hido-biscevic-kineska-kvaka-u-vlaku-za-jastrebarsko-nizinskom-prugom/8741783/

TAGOVI | EURACTIV

Valid XHTML 1.1! Valid CSS!